1. Skip to Menu
  2. Skip to Content
  3. Skip to Footer

History of Society - 3

1913.

Osnivanje »Streljačkog kluba«

Društvo donosi zaključak o osnivanju »Streljačkog kluba« koji djeluje kao sekcija Društva i otada vrši svoje vježbe na igralištu HAŠK-a u Zagrebu. Ovom akcijom stvorena je prva organizacija na području lovnog streljaštva u Hrvatskoj.

1914.

Društvu je zabranjeno djelovanje, pa se 1914-1918. godine nisu mogle održavati ni glavne skupštine.

1919.

Ponovna promjena imena Društva

Društvo mijenja ime, u skladu s prilikama, u »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. U novom statutu je navedeno da je svrha društva da unapređuje cjelokupno domaće lovstvo i ribarstvo uopće i da brani interese svojih članova i čuvara lovišta. Nadalje cilj je društva održavanje sastanaka u raznim mjestima Hrvatske i Slavonije, koordi-niranje rada sa sličnim društvima u tuzemstvu i inozemstvu, sakupljanje znanstvenih djela o lovnoj nauci, daljnje izdavanje stručnog časopisa, pripremanje izložba, nastojanje oko provođenja i donošenja lovozaštitnih propisa, davanje potpora lovačkom i ribarskom osoblju koje nastrada u vršenju svoje dužnosti. Članom je mogla postati svaka osoba koja je bila voljna promicati svrhe društva. Zanimljivo je da članstvo nije bilo vezano na boravak u Hrvatskoj i Slavoniji. Društvo je uživalo znatan ugled, te su predsjednik i dva člana odbora prisustvovali anketi koja je imala zadaću ustanoviti načela novog lovnog zakona.

Društvo izdaje u 5000 primjeraka brošuru »Pitanje lova u Hrvatskoj i Slavoniji« (autor predsjednik društva dr Milovan Zoričić).

1920.

Na glavnoj skupštini Društvo donosi zaključke, a nakon konzultiranja sa predstavnicima lovaca drugih krajeva, radi na formiranju »Centralnog saveza lovačkih društava kraljevine SHS«.

1925.

Osnivanje Saveza u Hrvatskoj i Slavoniji

Na inicijativu Društva sazvana je u Zagrebu glavna skupština delegata svih lovačkih društava na kojoj su primljena pravila i izabrana uprava Saveza lovačkih društava Hrvatske i Slavonije. Ovim aktom »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« prestaje biti službeni predstavnik lovaca Hrvatske, ali i nadalje živo djeluje u borbi za suvremeno lovstvo u našoj zemlji.

Kao što se vidi, današnji Lovački savez Hrvatske pod raznim imenima već prema upravnoj podjeli zemlje, djeluje od 1925. godine tj. 56 godina.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« priređuje Petu lovačku izložbu.

1927.

Osnivanje »Lovačke knjižice«

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« je osnovalo »Lovačku knjižicu« koja je kao nakladni odjel djelovala do 1941. izdavši niz vrijednih djela beletrističkog i stručnog sadržaja.

1928.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« pripređuje Šestu lovačku izložbu.

1937.

Savez lovačkih društava Hrvatske uvodi dobrovoljne lo-vačke ispite. Odaziv lovaca bio je iznad očekivanja. Ovaj zadatak povjeren je Društvu koje je izradilo i pravilnik za polaganje fakultativnih ispita.

1945.

Savez lovačkih društava NR Hrvatske

Formiran je Savez lovačkih društava NR Hrvatske. Lov i lovstvo se počinje organizirati i kao sportska i kao ekonomska grana na novim principima. Vrata lovačkih društava širom su otvorena svim građanima koji žele da se njima bave.

1946.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« sporazumno predaje »Lovački vjesnik« Lovačkom savezu Hrvatske te od 1. siječnja 1947. list izlazi pod novim uredništvom Saveza.

1947.

Mala lovačka biblioteka

Lovački savez Hrvatske izdaje prvu poslijeratnu ediciju u novo osnovanoj »Maloj lovačkoj biblioteci« tekst mr A. Šooša: »Tamanjenje vukova«. To je početak znatne nakladničke djelatnosti.

1950.

U Hrvatskoj su uvedeni obavezni lovački ispiti. Prema posebnom pravilniku ispit su bile dužne polagati nakon provedenog staža od jedne godine sve osobe učlanjene u lovačku organizaciju poslije 1. I. 1947. Taj propis obuhvatio je oko 13 hiljada lovaca koji su ispit i položili.

1953.

Osnovana »Lovačka knjiga«

Osnovana je »Lovačka knjiga«, nakladni odjel Lovačkog saveza Hrvatske. »Lovačka knjiga« objedinila je svu po-blicističku djelatnost Saveza.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« u dogovoru s Lovačkim savezom otvara za lovačke stažiste stalne lovačke tečajeve, koji se održavaju dva puta godišnje.

Otvorena je Prva (poslijeratna) lovačka izložba u Zagrebu. Iste godine Društvo je potaklo osnivanje kinološkog časopisa »Moj pas«.

1955.

Otvorenje Lovačkog muzeja

Savez lovačkih društava NR Hrvatske otvorio je Lovački muzej, a to je bio prvi lovački muzej u Jugoslaviji.

1956.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« postaje vlasnik svojih unajmljenih klupskih prostorija - Zagreb, Gajeva ul. br. 6.

1963.

Društvo je odlikovano

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« primilo je lovačko odlikovanje I reda od druga Karla Mrazovića, predsjednika Lovačkog saveza Hrvatske, za zasluge na području lovstva tokom svog osamdesetgodišnjeg nepre-kidnog djelovanja.

1975.

Društvo izdaje udžbenik za lovačke stažiste »Uvod u lovstvo« i testove za polaganje lovačkih ispita za cijelu NR Hrvatsku.

1981.

Lovački savez Jugoslavije dodijelio je našem društvu »Zlatni orden za lovačke zasluge« u znak priznanja za izvanredne zasluge postignute na unapređenju lovstva.

1982.

Ukazom Predsjedništva SFRJ odlikovano je društvo »Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima« povodom sto-godišnjice lovstva, za naročite zasluge i uspjehe postignute u razvijanju i unapređivanju lovstva i ribarstva.

O LOVAČKOJ KNJIŽEVNOSTI U HRVATSKOJ

Ako želimo u najkraćim crtama dati prikaz naše lovačke književnosti, koja je usko vezana za naše Društvo, onda je potrebno da je podijelimo u tri poglavlja. Prvo poglavlje bi se odnosilo na vremensko razdoblje od 1857. pa do svršetka prvog svjetskog rata. U drugo poglavlje uvrstili bismo razdoblje stare Jugoslavije tj. od 1918. do 1941. a u treće poglavlje izdanja od svršetka II. svjetskog rata pa sve do danas.

Prva knjiga autohtone faune

Prva naša štampana knjiga na hrvatskoj jeziku je knjiga Josipa Ettingera »Sriemsko-slavonsko-hrvatske divlje živo-tinje, zvieri i ptice«.

Ta je knjiga štampana u Zemunu 1857. godine, ali je, nažalost, sačuvana samo u nekoliko primjeraka i predstavlja doista bibliofilsku rijetkost.

Prvi udžbenik »Lovstvo«

Poslije gotovo četiri desetljeća izlazi »Lovstvo« (priručnik za lovstvo) knjiga od 350 stranica koju je napisao Fran 2av. Kesterčanek, šumarnik i profesor na gospodarskoj školi u Križevcima. On je svoju knjigu podijelio u tri dijela pa je u prvome dijelu uvrstio naravopis i lov divljači i zvjeradi, u drugom dijelu lovački psi, lovačko oružje i lovačka oprema, a u trećem dijelu nalaze se zakoni i propisi koji se odnose na lov i izvršavanje lova u Hrvatskoj i Slavoniji.

»Šumarsko-lovački leksikon«

Nekoliko mjeseci po izlasku ove knjige tj. već u siječnju 1897. izlazi priručnik za lovce, šumare i prijatelje lova pod nazivom »Hrvatski lovdžija« također od Josipa Ettingera, na 286 stranica, a godinu dana kasnije 1898. Ettinger izdaje: »šumarsko lovački leksikon« koji obuhvaća 440 stranica formata 20 x 12,5. To je sve što je u prošlom stoljeću u Hrvatskoj štampano u obliku knjige.

Međutim lovci organizirani u Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva, čiji je tajnik bio već spomenuti Kesterčanek, donose odluku o izdavanju svog lovačkog vjesnika, mjesečnika čiji je prvi broj izašao početkom 1892. godine u uredništvu Kesterčaneka.

Pojavio se »Viestnik«

Izlaženje lovačkog vjesnika značilo je prekretnicu u or-ganiziranom lovstvu Hrvatske, jer je »Vjesnik« kroz dugi niz svoga izlaženja uvijek i uporno branio i zastupao interese svega što je služilo unapređenju lovstva a i registrirao kroz dugi niz godina svoga izlaženja sve važnije događaje na polju lovstva i lovne nauke kao i lovne balistike i kinologije, a dakako i lovne beletristike.

Urednici »Lovačkog vjesnika«

»Lovački vjesnik« mijenjao je kroz 83. godišnji period svog neprekidnog izlaženja svoju vanjsku opremu ali karakter svoga sadržaja nikada. Još je jedna veoma sretna okolnost: »Lovački vjesnik« mogao je zadržati svoj kontinuitet jer je za sve vrijeme svoga izlaženja imao mali broj urednika. Prvi urednik Kesterčanek uređivao je list 18 godina. Njega je naslijedio, stalni suradnik Lovačkog vjesnika prof. Ervin Rdssler koji je list uređivao punih 19 godina kada predaje uredništvo lista dru Alfonsu Šemperu, zagrebačkom liječniku-kirurgu koga je prerana smrt u jesen 1940. godine otela iz naših redova. Njega je naslijedio za vrijeme rata inž. Ivo Ceović. U prelaznom periodu poslije Oslobođenja dok su se vodili pregovori Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, dotadašnjeg vlasnika lista sa Lovačkim savezom Hrvatske bio je urednik lista dr Danko Anđe-linović, književnik.

Godine 1947. izlazi prvi broj »Lovačkog vjesnika« kao glasilo Lovačkog saveza Hrvatske u uredništvu Bogdana Stopara, književnika, koji vodi list do 1955. kada uredništvo preuzima Lazar Raić, kustos Lovačkog muzeja a 1959. predaje uredništvo Bogdanu Stoparu, koji list vodi do 1979. godine kada ga preuzima Mirjana šilobod.

»Lovačka knjižica«

U staroj Jugoslaviji pored »Lovačkog vjesnika« Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva osniva 1927. godine svoju »Lovačku knjižicu« i u toj ediciji izdaje od D. Nikolaje-vića - »Dresuru poentera i setera«, Zlatka Turkalja - »Lovačke pripovijesti«, Danka Anđelinovića - »Sinovi zemlje«, Nedici-šemper - »Umjesto gojenje fazana na prirodnoj podlozi«, Iso Cepelić - »Malo šale, nešto zbilje«, Danko Anđelinović - »Nad gorama nad vodama«, Iso Cepelić - »Glasi i poglasja iz lovova«, Danko Anđelinović - »Moj Dren«.

Čeovićevo »Lovstvo«

Kod nas u Hrvatskoj izlazi godine 1940. »Lovstvo« ing. Ive Ceovića, na 440 stranica. Ta je knjiga bila željno očekivana i u rekordno kratkom vremenu rasprodana.

Osnovana »Lovačka knjiga«

Poslije Oslobođenja kada se broj naših lovaca naglo povećao i kada je Lovački savez Hrvatske uveo obavezno polaganje lovačkih ispita za svoje članove osniva Savez svoju posebnu nakladnu djelatnost, dakako unutar svoje organizacije, pod nazivom »Lovačka knjiga«.

»Lovačka knjiga«, podijelila je svoju izdavačku aktivnost u nekoliko pravaca pa je osnovala takozvanu »Malu lovačku biblioteku«, »Zeleni trokut«, »Lovački arhiv«, »Biblioteku monografija« i »Popularnu lovačku biblioteku«.

»Mala lovačka biblioteka«

U izdanjima »Male lovačke biblioteke« izdate su slijedeće knjige: Mr. A. Šooš - »Tamanjenje vukova«, I. i II. izdanje, »Lisica«, »Tamanjenje svraka, vrana i ostalih grabi-lica«, Ženko Borovčak »Trčke«, Dr. Zlato Baver - »Skidanje i ocjenjivanje koža divljači«, Nikola Marković - »O zecu«, Dr. Iso Cepelić - »Divlje svinje«, Dr Janko Lokar »Školovanje ptičara«, Inž. Dr. Andrašić - »Tehnički lovni objekti«, Ljubiša Ivković - »Puška sačmarica«, Inž. Ivo Čeović - »Uzgoj fazana«, »Lov u pitanjima i odgovorima« I. i II. izdanje, »Uređenje lovišta«, inž. Dušan Srdić - »Opreznost lovaca onemogućuje nesretne slučajeve«, dr. A. Gostiša - »Ocjenjivanje lovačkih trofeja«, »Srne«, inž. Zlatko Turkalj - »Šumske koke«, Ivo Jeričević - »Čagalj«, Dr. Iso Cepelić - »Razgovori o pušci«, Gudelj-Pa-vlić-Rohr i Stopar - »Uzgoj lovačkih pasa«, inž. Zvonko Car - »Medvjed«, »Bonitiranje lovišta za jelena, srnu, di-vokozu i tetrijeba gluhana« i »Uzgojni odstrel srneće divljači«, Zdenko Chavrak - »Lovne scene kamenih spomenika srednjeg vijeka Jugoslavije«, Bosa Ivković - »Lovačka kuharica«, inž. Drago Andrašić - »Načini lovljenja«, dr. Iso Cepelić - »Razgovori o bolestima divljaci«, dr Erwin VVarga - »Pas krvosljednik« (preveo s mađarskog originala Lazar Raić), Lazar Raić - »Formule i upute za ocjenjivanje trofeja«, te »Odluka o radu s omladinom«. Jure Barbarić - »Društveni i pravni propisi o lovu u Hrvatskoj«.

»Zeleni trokut«

U biblioteci beletristike »Zeleni trokut«: A. Daudet (i 10 drugih autora) - »Lovačke humoreske«, Turgenjev (11 drugih autora) - »šuma i snovi«, D. Anđelinović - »Šaka trcaka«, »Posljednja želja«, Milorad Zivančević - »Ćukova vodenica«, Bogdan Stopar - »Zelene nedjelje«, Josip Kozarac (11 autora) - »Na lovačkim stazama«, inž. Ferdo Šulentić - »Priroda i ljudi«, Mičun šakić - »Dramatičan lov na medvjeda«.

Lovačke »Monografije«

U biblioteci »Monografije« štampana su slijedeća djela: inž. Ivo Čeović - »Lovstvo«, II. idzanje i »Fazan«. Uz suradnju 10 autora - »Lovački priručnik« I. i II. izdanje, inž. Zlatko Turkalj - »Divljač visokog lova na Krasu«, inž. Petar Dragišić - »Jelen« i inž. Dušan Srdić - »Poljske jarebice«.

Osnovan »Lovački arhiv«

Osim spomenutih djela »Lovačka knjiga« osnovala je i za posve naučna djela »Lovački arhiv« a i izdala je i prva dva broja »Lovačke revije« koja je potom, jer je bila izdanje Glavnog lovačkog saveza Jugoslavije, prenijeta u Beograd gdje je poslije 2 broja prestala s izlaženjem.

Razne knjige iz lovstva

Naravno da je i pored djelatnosti »Lovačke knjige« kao i Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, dakle u drugim nakladnim kućama, izašlo nekoliko veoma vrijednih knjiga lovačke literature koje bismo još posebno istakli a to su »Novele iz životinjskog svijeta« Miroslava Hirca, »šumski svijet« Vladislava šarića kao i »Ni san ni java« Jože Horvata te »Privredni značaj uzgojnih lovišta NRH« inž. D. Andrašića, »Prepariranje i konzerviranja životinja« od Pavla Alingera. »III međunarodna lovačka izložba u Diisseldorfu 1954. - udio Jugoslavije« Lazar Raić - Bogdan Stopar. »Moja knjiga o pticama« dr. Renata Rucner, »O rasipu sačme« inž. Mladena Szaba, »Pitanja lovstva u Hrvatskoj i Slavoniji« Dr. Erwina Rosslera, »Zoologija divljači i lovna tehnologija« prof. dr. Drage Andrašića.

Kao posljednja knjiga Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva izašao je udžbenik za lovačke ispite »Uvod u lovstvo«, autori - inž. Stjepan Darabuš, Lazar Raić, dr. Otto Rohr, prof. dr Albert Starzvk, Bogdan Stopar, Mirjana Šilobod - u nakladi Lovačkog saveza Hrvatske, kao III izdanje (1981).

RAZVOJ SPORTSKOG RIBARSTVA U HRVATSKOJ

Veliki interes pokazalo je naše društvo na unapređenju i zaštiti ribarstva djelatnošću upravnih organa Društva ali i putem društvenog glasila »Vjesnika prvog općeg hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva«.

Izdavačka djelatnost

U ono vrijeme to je bio prvi stručni časopis na našem materinjem jeziku a počeo je redovito izlaziti 1892. godine. U njemu je samo u prvih 10 godina izlaženja objavljeno preko 300-tine članaka, rasprava, studija, informacija i si. iz područja ribarstva. Da spomenemo samo neke naslove kao: »Zaštita ribljih plodišta«, »Potreba i značaj u osnivanju umjetnih mri-jestilišta«, »Čuvajmo mrijestilišta«, »Kojim se sredstvima može unosnost ribnjaka podignuti«, »O ribarstvu po sla-vonskim barama«, »Pogubno djelovanje vode zasićenih in-dustrijskimi odpadci na ribogojstvo«, »Istraživanje Save u ribarsko gospodarske svrhe«, »Onečišćenje javnih voda«, »Ugljen iz Trbovlja do Zagreba«, »Lov i ribolov u Gorskom Kotaru«, »O uzgoju i zaštiti slatkovodnih riba u Ličanki«, kao i mnogi drugi članci i rasprave koji ostaju aktuelni sve do današnjeg vremena. Možemo reći, da je naš Vjesnik već tada s posebnom pažnjom pratio sva zbivanja na području ribarstva te stručnim i drugim člancima informirao članstvo i širu javnost o stanju na vodama i nepravilnostima koje se javljaju, pa tako utjecao na tokove stvaranja zakonodavstva za tu oblast u Hrvatskoj.

Teme koje su obrađene

Već se tada pisanom riječju upozoravalo da je riba sve manje, ukazivalo na potrebu zaštite otvorenih voda od zagađivanja, spominjali osnovni razlozi koji dovode do uništavanja ribljeg fonda kao: krivolov, lov ribe na nepropisan način, nerazborito lovljenje u vrijeme mrijesta, izlov ribljeg mlađa i si. Sve te rasprave, informacije i članci uvelike su pomogli da se u toku stvaranja zakonodavstva u novi zakon unesu i osnovni sadržaji neophodni za unapređenje ribarstva.

Može se s ponosom napisati da su u našem listu udareni prvi temelji ribarskoj znanosti u nas, a članci ne obuhvaćaju samo područja Hrvatske nego nalazimo i izvješća o stanju i problemima u Vojvodini, Srbiji, Bosni i Hercegovini, a na taj su način bili otvoreni putevi širenja ribarske znanosti na Balkanu. Od 1938. godine u listu se više ne objavljuju prilozi iz ribarstva jer kako se ribarstvo počelo kod nas sve jače razvijati i osnivati ribarske organizacije, zadruge i društva, pa je već 1923. godine počeo izlaziti prvi ribarski časopis kod nas.

Posebnl listovi za ribarstvo i ribolov

Bio je to »Ribarski vjesnik« glasilo Zagrebačkog ribarskog društva, a od 1926. godine i časopis »Športski ribar« glasilo Ribarskog društva za Bosnu i Hercegovinu. U ta dva časopisa počeli su se iznositi problemi našeg slatkovodnog ribarstva i time je naš vjesnik postao glasilo samo lovaca. Da se ne prekine s lijepom tradicijom koju je ovaj časopis stekao zadržan je taj naslov sve do 1946. godine kada postaje »Lovački vjes-nik«.

Zakon o ribarstvu

Osim već navedenog Upravni odbor Društva stalno je bio angažiran na raznim administrativnim i tekućim poslovima u interesu ribarstva. Ukoliko navodimo samo neka od najvažnijih djelatnosti kao prvo je zaštita voda kada je na temelju predstavke Društva obnovljen 1892. godine raniji propis o zabrani močenja lana i konoplje, a koji se nije poštivao. Kada je u Saboru 25. 5. 1891. godine podnesena na raspravu osnova novog Zakona o ribarstvu u tom su prijedlogu uočene nepravilnosti kako u biološkom tako i u gospodarstvenom smislu. Od strane je Društva predana nadležnim organima detaljna analiza na prijedlog novog zakona s znanstvenim obrazloženjem o navedenim prigovorima (S. Brusina i J. Dudan). Već je tada uočen nedostatak u prijedlogu Zakona koji nije predviđao lovostaj na plemenitu ribu, nije zabranjivao ribolov u polju kao i ribolov nedozvoljenim sredstvima, nije utvrdio koja su to nedozvoljena sredstva, nije predviđao riblja plodišta i zabranjivao izlov ribljeg mlađa i drugo. Može se naglasiti da je Društvo od stavljanja na raspravu prijedloga Zakona u Saboru (1881) pa sve do donošenja Zakona o ribarstvu u slatkim vodama 1906. godine bilo stalno prisutno u nastojanju da Zakon bude što potpuniji u cilju zaštite i unapređenja ribarstva.

Ribolovni katastar

Tako su novim Zakonom uvelike riješena prava vlasništva i prava korištenja voda uređenjem tzv. Ribolovnog katastra, definirani su pojmovi »otvorene« i »zatvorene« vode, način ribolova, upotreba dozvoljenih ribolovnih alata, odnos između vlasnika obalnog zemljišta i korisnika ribolova, o načinu procjene štete, određeni su oblici lovostaje, određene najmanje mjere veličine riba koje se smiju loviti, zabranjena je upotreba otrova, eksploziva, zara-žavanja i pregrađivanja vodotoka i mnogi drugi propisi. Tako je Društvo aktivno sudjelovalo u nastojanjima da se na slatkovodnim vodama Hrvatske uvede zaštita i racionalno gospodarenje vodama.

Zakon o slatkovodnom ribarstvu

Novi je Zakon bez sumnje tadašnjim korisnicima nametnuo velika ograničenja u iskorištavanju voda na kojima su do tada zapravo lovili kako su htjeli. Država je ovim Zakonom prisvojila pravo da nadzire korisnike ribolova u tome kako se provode u život odredbe Zakona. Tako su i svi javni organi imali pravo i dužnost da nadziru ne samo ribolov nego i promet i trgovinu ribom. Nadalje je država preuzela na sebe i dužnost da godišnjim budžetom predvidi sredstva za unapređenje slatkovodnog ribarstva. Individualni su se korisnici (profesionalni ribari) morali udruživati u ribarske zadruge da bi mogli ostvariti pravo ribolova putem zakupa. U tom zakonu nije bilo niti jedne riječi o bilo kakovom sportskom ribolovu kao da takovog uopće nije bilo. Prema shvaćanju ta-dašnjeg vremena sva je pažnja obraćena »privrednom ri-bolovu«. Sasvim je sigurno da je već tada bilo sportskih ribolovaca što je uočljivo iz 61. 15 Zakona koji je predviđao, da svatko tko želi loviti ribu mora imati ribolovnicu koju je izdavalo kotarsko poglavarstvo. Osim toga svaki je ribolovac trebao pribaviti i dozvolu od »ribolovnog ovlaštenika« koji je raspolagao vodom.

Počeci sportskog ribolova

Iz toga je razloga vjerojatno i došlo do udruživanja sportskih ribolovaca jer su društva s obilježjem pravnih lica mogla i sama uzimati pojedine vode u zakup. Tako možemo i zaključiti da su novim Zakonom postavljeni i pripremljeni uvjeti za osnivanje sportskih ribolovnih društava.

Prvi udičarski klub

Na području Zagreba 1893. godine osnovan je »Prvi udičarski klub«, koji je bio u sastavu našeg Društva od kojeg je primao potporu za uspješno djelovanje. Danas se skoro sve otvorene vode u Hrvatskoj koriste za sportski ribolov od kojeg su koristi mnogostruke i daleko veće od onog kada se riba lovila samo da bi se prodavala. Kod nas je to i ozakonjeno i sve otvorene vode društveno su vlasništvo i date na korištenje općinama kroz čije područje teku.

Stanje sportskog ribolova u SR Hrvatsko]

Općinske ih skupštine daju na upravljanje i gospodarenje u prvom redu društvenim organizacijama sportskih ribolovaca. Na tom putu razvitka ljudskog društva naše je Društvo pridonijelo mnogo, a današnje prilike na našim vodama su takove da se otvorene vode kao društveno vlasništvo koriste skoro isključivo kao sportsko turističke vode i odraz je našeg društvenog uređenja.

Nastava iz ribarstva

Osim toga značajno je da je Društvo utjecalo i na školstvo kada je predstavkom od 1892. godine od tadanje vlade zatraženo da se na učilištima u Hrvatskoj uvede obavezna nastava iz ribarstva. Tako je za slušatelje šumarstva Sveučilišta u Zagrebu 1898. godine uveden i obavezni predmet iz ribogojstva.

Uočena je i potreba za organiziranom lovočuvarskom službom u cilju zaštite od krivolova objavljivanjem natječaja (1893. god.) za izbor lovo i ribo čuvara.

Učlanjenje Društva u Austrijsko ribarsko društvo

U ovom kratkom iskazu spomenuli smo samo najznačajnije u radu našeg Društva koje je i u domeni ribarstva steklo značajna priznanja suradnjom i izvan granica Hrvatske i postalo redovitim članom Austrijskog ribarskog društva (1892. god.). Izdavanjem Lovačko ribarskog vjesnika udaren je prvi temelj lovačkoj knjizi i nauci uopće i tu su začeci širenja nauke o lovu i ribogojstvu u sve krajeve naše domovine.

 

sex tube free porn hard sex