Livret - Historique de l'association

  • Imprimer

U POVODU 100-GODIŠNJICE HRVATSKOG DRUŠTVA ZA GAJENJE LOVA I RIBARSTVA
1881 - 1981

Malo je društava u nas, koja su uspjela da se održe toliki niz godina i koja mogu nakon predanog rada od čitavog jednog stoljeća reći - naš trud nije bio uzaludan, naš je uspjeh velik i potpun.

Da bismo dobili jasniju sliku pod kakvim je prilikama nastalo Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva u Zagrebu - što predstavlja ujedno i početak organiziranog lovstva u Hrvatskoj - potrebno je da se u kratkim crtama vratimo u već pomalo zaboravljenu prošlost i osvijetlimo društvena zbivanja onoga doba koja su imala ogroman utjecaj na stvaranje novih socijalnih odnosa.

Duboke socijalne promjene i njihov utjecaj na lovstvo

Snažna erupcija potlačenog i poniženog naroda u Francuskoj nije ostala usko lokalizirana. Bljesak revolucije palio je i rušio feudalne tvrđave u državi, šireći se na sve strane. No kako se udaljavao od svog žarišta, gubio je postepeno od svoje žestine. Ali plamen novog duha nije se gasio. Iz ruševina i ognja nastao je val slobode, koji se širio dalje preko svih teritorija i granica. Tako je taj val slobode i novoga duha uzdrmao i temelje habsburške dinastije.

Poučeni događajima u Francuskoj, a svijesni nesalomljive snage i dinamike novog vremena, vlastodršci na Dunavu sami su popuštali narodima, koji su bili pod njihovom dominacijom. Tako se djelomično postiglo ono što se revolucijom ostvarilo u Francuskoj.

Novi val slobode 1848. ruši ponovno zaostale društveno-političke barijere. Ukida se feudalni sistem, ukida kmetstvo, dolazi do segregacije. Sve se te promjene odrazuju i u lovstvu.

Ranije je postojalo regalno pravo lova, koje je pripadalo vladaru, odnosno državi. Vladar je to pravo vršenja lova dijelio po svojoj volji veleposjednicima, feudalcima, koji su to pravo iskorištavali. Novim društvenim uređenjem i smanjivanjem veleposjeda moralo se tako i pravo lova promijeniti, te je u tu svrhu izdata posebna uredba Carskog kraljevskog namjesništva od 4. travnja 1856. godine.

Ukidanje feudalnog sistema i pravo lova samo za privilegirane, stvorilo je povoljne uvjete da se naglo počelo razvijati krivolovstvo, koje je uzimalo sve većeg maha.

Osnivanje našeg Društva - početak organiziranog lovstva u Hrvatskoj

Da bi se zaštitila lovišta i divljač, napredni lovci pobrinuli su se da stvore nove organizacione forme, pomoću kojih bi mogli, ne samo uspješno zaštititi, nego i uzgajati divljač. Tako su u cijeloj državi počela nicati društva za zaštitu lovstva. Kod nas je u Zagrebu osnovano prvo ova-kovo društvo pod imenom »Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji«. Pravila tog Društva odobrila je tadašnja Kraljevska zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove u Zagrebu 22. prosinca 1881. godine, a mjesec dana kasnije održana je i prva godišnja skupština 28. siječnja 1882. Za predsjednika izabran je jednoglasno grof Gjuro JeIIačić ml., a za tajnika dr Josip Fon. U Pravilima toga Društva piše, da je zadatak Društva: »da poboljša lov uopće svim dopustivim sredstvima, a napose da nastoji u tome, da se vlasnici tova, obzirom na provođenje zakonskih propisa međusobno podupiru, da nastoje u tome, da se stanje lova diže nagrađivanjem za zaštitu lova i promicanje društvenih svrha zaslužnih osoba, konačno da uvađa praktična sredstva i takove uredbe, kojima bi se lov prema lovnim pravilima izvađao te uopće dizao i promicao«.

Zadaci i pravila Društva

Članovi toga Društva bili su redoviti, utemeljitelji i začasni. Redoviti član Društva mogao je postati svako neporočno lice, koje živi na teritoriju Hrvatske, Slavonije i Krajine bez obzira na vjeru i narodnost, kojemu je stalo da napretka Društva.

Članovi Društva imali su uobičajena prava kao i danas tj. mogli su prisustvovati sjednicama upravnog odbora, dok su na glavnoj godišnjoj skupštini imali pravo vijećanja i pravo nadzora nad rukovođenjem društvenom imovinom. Ovo je Društvo pored ostalog izradilo osnovu zakona o lovu, koju je predložilo Kraljevskoj zemaljskoj vladi, kako se to vidi iz Šumarskog lista br. 5 iz 1883. godine.

Promjena imena, obnova, izdavanje »Lovačkog vjesnika«

Trećeg ožujka 1891. ovo je Društvo »uskrišeno i obnovljeno«, piše u izvještaju godišnje skupštine toga Društva, u »Prvo opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. Nešto promijenjena nova pravila odobrena su 30. lipnja 1891.

Slijedeće godine 28. ožujka 1892. zaključeno je, da se izda glasilo društva pod imenom: »Viestnik prvoga općega družtva za gojenje lova i ribarstva«.

Ponovne promjene imena Društva

Kasnije je ovo Društvo još dva puta mijenjalo svoje ime. Tako 1897. mijenja ga u »Opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«, a 13. travnja 1919. na prijedlog dr Milovana Zoričića konačno u »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. Ovo je Društvo dalo tiskati svoja pravila iz kojih se vidi da je svrha društva unaprijediti cjelokupno domaće lovstvo i ribarstvo i braniti interese svojih članova, posjednika lovišta i lovočuvara. Da bi se to postiglo, Društvo je postavilo sebi zadatak; da održava sastanke u raznim mjestima Hrvatske i Slavonije; da radi koordinirano sa sličnim društvima u domovini i inozemstvu; da sakuplja znanstvena djela o lovnoj nauci; da izdaje stručni časopis; da priprema lovačke izložbe; da se zalaže za provođenje lovačkih propisa; da podupire vlasnike lovišta oko podizanja lova i uzgajanja divljači; da se bori protiv zvjerokradica; da daje potpore lovočuvarskom osoblju, koje je stradalo prilikom vršenja svoje dužnosti, odnosno da pruža materijalnu pomoć njihovim udovicama i siročadi.

Napose treba istaći naročito naprednu odluku pravila, prema kojima su i žene mogle biti ravnopravni članovi Društva (§ 5.). Članovi toga Društva bili su utemeljitelji, po-dupirajući, pravi članovi I i II reda, te začasni članovi.

Odbor se sastojao od predsjednika, dva podpredsjednika, pet odbornika, te dva zamjenika.

Društvo je imalo i svoj znak, koji se do danas uspio sačuvati kod pojedinih članova.

Ugled toga Društva bio je vrlo velik. Tako je u anketi oko izrade nacrta novog lovnog zakona sudjelovao predsjednik društva i dva odbornika. Oni su zastupali stanovište odbora, do kojeg je došlo nakon izmjene mišljenja i diskusija na društvenim sjednicama.

Nacionalna svijest

Već od samog početka se kroz Društvo provlačila svijetla nit nacionalne svijesti. Tako vidimo još 1895. godine kada je Marko grof Bombelles predložio na sjednici u-pravnog odbora da se raspravi pitanje, citiramo: »ne bi li možda bilo u interesu društva, a i za omogućiti što brži i višebrojni pristup novih članova Društvu, da se osim hrvatskog izdanja društvenog vjesnika izdaje još i kakav posebni njemački list ili bar godišnjak«, da odbor nije prihvatio prijedlog svog predsjednika držeći - kako doslovce piše u zapisniku odborske sjednice: »da se njemačko izdanje društvenog glasila ne bi nipošto moglo ni dalo u sklad dovesti sa svrhom i intencijama kao i hrvatskim značenjem društva. Ukoliko je pako u interesu Društva da se i strani svijet upozna s našim lovačkim prilikama i društvenim radom, to se ovoj svrsi dade i tim zadovoljiti, bude li društvena uprava i pojedini članovi u to ime svrsishodnoj vijesti i članke u raznih stranih strukovnih časopisa obje-lodanjivati, koji će opet takove i u svom interesu uvijek rado primati kako se to i do sada zbivalo«.

Isto tako Društvo je odustalo od sudjelovanja na Među-narodnoj lovačkoj izložbi u Beču 1910. god., jer mu nije bilo dopušteno da izlaže lovstvo Hrvatske i Slavonije samostalno - odvojeno od Mađarske.

Djelovanje Društva na donošenje novog Zakona o lovstvu; briga o zaštiti divljači

Ovakovih i sličnih primjera bilo je kasnije nekoliko. Pored toga Društvo je imalo i vrlo naprednih i dalekovidnih nazora. Tako je već 1892. godine raspravljalo o tome kako bi se zaštitila Obedska bara od lova, jer se primjetilo da su ptice močvarice počele nazadovati.

Dakle, još onda, kad se u Evropi nije znalo za zaštitne pojase, za nacionalne parkove, naše Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva raspravlja i traži modus da se Obedska bara proglasi nacionalnim parkom.

Na inicijativu našeg Društva donesen je suvremeni zakon o lovu 1893. godine. Taj hrvatski zakon o lovu bio je općenito pozdravljen kao najbolji zakon te vrste na teritoriju Austro-Ugarske, puno bolji nego što je bio mađarski.

1

Veza sa inozemstvom

No, naše je Društvo pored živog sudjelovanja u rješavanju nacionalnih problema održavalo veze i s inozemnim društvima. Tako je bilo pozivano na različite izložbe, koje su priređivala inozemna udruženja kao Der Wiener Jagd-klub, Niederosterreichischer Jagdschutzverein, Oesterreichischer Klub fur Luxushunde itd. Osim toga naše je Društvo sudjelovalo i na priredbama lovaca u inozemstvu, tako na općem lovačkom kongresu u Beču 1901. godine, na kojem je bio delegat Društva tajnik Fran Kesterčanek.

Za vrijeme međunarodne lovačke izložbe u Beču 1910. godine održavan je i II Međunarodni kongres lovaca, na kojem je i naše Drutšvo bilo zastupano. Predsjednik Društva Miroslav grof Kulmer bio je na tom kongresu izabran za podpredsjednika I sekcije, koja je imala raspravljati o narodno-gospodarstvenoj vrijednosti lova.

I ovaj izbor znak je ugleda, koji je naše Društvo uživalo u inozemstvu.

Velika pažnja kinologiji

Kako se ovo Društvo bavilo svim pitanjima koja zadiru u lovstvo, tako je ono već od svog početka posvećivalo veliku pažnju kinologiji. Ovo je Društvo već onda isticalo da za valjani lov dolaze u obzir samo čistokrvni psi. No tih pasa nije bilo mnogo, zato je odlučeno na godišnjoj skupštini 1897. godine, na prijedlog člana Kočonde, da se nabave u prvom redu čistokrvni lovački psi ptičari, koji bi se dali članovima na daljnji uzgoj.

Godinu dana prije postalo je naše Društvo i član austrijskog društva za uzgoj čistokrvnih pasa u Beču (1896).

U namjeri da propagira i proširi upotrebu čistokrvnih pasa, ovo je Društvo pokušalo nekoliko puta da priredi izložbu lovačkih pasa, ali zbog malenog broja takvih pasa izložba se morala odgađati sve dok to konačno nije uspjelo prvi put 1906. godine. Od onda ovakovih je izložbi i smotra pasa bilo dosta često.

Prva natjecanja u streljaštvu

I u sportskom streljaštvu naše je Društvo odigralo pionirsku ulogu. Desetog srpnja 1913. godine osnovana je u tom Društvu posebna sekcija za gađanje na glinene golubove pod imenom »Streljački klub«. Kratko iza toga susretljivošću Upravnog odbora HAšK-a (Hrvatski akademski sportski klub) stavljeno je našem Društvu na raspolaganje igralište u Maksimiru, na kojem su montirani nabavljeni strojevi za izbacivanje glinenih golubova, te se odmah počelo s treniranjem.

Još iste godine 14, 17. i 21. studenoga 1913. godine održana su i prva nagradna natjecanja na trapu. Najuspješniji strijelac na tim natjecanjima bio je Josip Bombelles iz Vinice, koji je pucao izvan konkurencije pošto je za tu priredbu pripremio lijepi poklon: prvu počasnu nagradu najboljem strijelcu - pobjedniku.

Natjecatelji su bile i žene

Vrijedno je napomenuti da su na tim natjecanjima prvi puta sudjelovale i žene. Ada Vranyczany i Vera Spun-Strižić uvjerljivo su pokazale da i one znaju dobro rukovati oružjem.

Drugo veliko nagradno natjecanje održalo se 1. i 17. svi-bnja 1914. godine. Odaziv je bio vrlo velik, polučeni su odlični rezultati. No, ovo je nažalost bilo ujedno i zadnje sportsko gađanje, jer je iza toga došao rat.

Poslije rata športsko se streljaštvo počelo opet polagano razvijati da bi 1925. godine dalo prve krupne rezultate. Od te godine pa nadalje broj strijelaca i streljačkih klubova, a u vezi s tim i sportska natjecanja, u stalnom su porastu.

Lovačke izložbe

Plodniji rad se također pokazao u sudjelovanju i održavanju lovačkih izložbi. Tako 1896. godine u Budimpešti naše Društvo dobiva zlatnu izložbenu kolajnu, koju pohranjuje u Arheološkom muzeju. 1899. godine priređuje prvu izložbu u Zagrebu. Zatim slijedi druga 1900. godine, iza toga treća 1902. godine, četvrta 1906. godine, peta 1925. godine, šesta 1928. godine, sudjeluje na Međunarodnoj lovačkoj izložbi 1937. godine u Berlinu. Za organizatore naše države na toj izložbi imenovan je tadašnji tajnik ovog društva dr Alfons Šemper. Ovaj je izbor ponovno dokaz velikog ugleda, koje je naše Društvo uživalo kod ostalih lovaca u državi.

2

Društveni život

Prvi sastanci našeg Društva imali su više karakter prija-teljskih sastanaka i održavali su se u prostorijama Grand hotela, pa u hotelu Tri gavrana, zatim u Varoškoj pivnici. Kako je članstvo postajalo brojnije, to se pokazala potreba za stalnim prostorijama. Prve takve prostorije bile su u Hrvatskom slavonskom gospodarskom društvu, a glavne godišnje skupštine održavale su se u Zoološkom muzeju. 1898. godine iznajmio je ovo Društvo prostorije u novosagrađenom šumarskom domu. 1909. godine seli se naše Društvo na Trg Kralja Tomislava broj 7. No već slijedeće godine seli se opet u Petrinjsku ulicu 30. 1928. godine prelazi u Gajevu ulicu br. 46, a od 1935. nalazi se u svojim današnjim prostorijama Gajeva ul. br. 6.

3

4

Društvo je vlasnik svojih prostorija

Sve do 1956. godine društvo je unajmljivalo svoje prostorije i vječito je moralo strahovati pred otkazom, koji je na kraju i uslijedio, kada se Kinološki savez Hrvatske trebao useliti u te prostorije. No brzom i pomalo smionom akcijom »Moj dom«, koju je vodio predsjednik Društva prof. dr Albert Starzyk, uspjelo je: sakupiti potrebna sredstva i kupiti do tada unajmljivane prostorije, te tako definitivno riješiti to mučno pitanje.

U najvećoj prostoriji našega doma, koja služi za održavanje sjednica i predavanja, nalazi se stilski namještaj, koji potječe od našeg pokojnog člana Ante Kogla, a velika uljena slika u toj prostoriji, rad Otona Ivekovića, prikazuje jelena, koga je pokojni Kogl ustrijelio u Repašu.

Organiziranje lovstva u Hrvatskoj i Slavoniji

Ako se ponovno vratimo u prošlost, vidjet ćemo da se društvena aktivnost protezala teritorijalno na cijelo područje Hrvatske i Slavonije. Društvo je postepeno proširivalo svoju djelatnost i funkciju. No zbog povećanih administrativnih poslova, jer su se našem Društvu počeli sve više obraćati lovci i lovačka udruženja iz čitave Hrvatske i Slavonije, moralo je Društvo provesti reorganizaciju svog poslovanja.

1895. godine zaključeno je da se imenuju povjerenici - osobe koje bi u važnijim mjestima izvan Zagreba radile na ostvarivanju zadatka Društva šireći njegove ideje. 15. srpnja iste godine prihvaćen je pravilnik i imenovani prvi povjerenici.

5

 


 

6

Nakon ujedinjenja 1918. u staroj Jugoslaviji postojali su u pokrajinama različiti lovni zakoni, pa se ukazala potreba za donošenje jedinstvenog lovnog zakona za cijelu državu.

U državi su bila tada uglavnom dva sistema i to dominalni i regalni. I premda se već pokazalo tokom godina kakve ogromne prednosti ima za podizanje lovstva i racionalni uzgoj divljači dominalni sistem pred regalnim, ipak je kod stvaranja novog zakona bila velika borba s tradicijom, koja je teško umirala. U toj je borbi Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva odigralo značajnu ulogu, a naročite zasluge kod donošenja toga zakona imao je tadašnji predsjednik društva dr Milovan Zoričić.

Osnivanje Lovačkog saveza Hrvatske

Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva odigralo je važnu ulogu i kod osnivanja Saveza lovačkih društava Hrvatske i Slavonije.

Tako je naše Društvo prigodom lovačke izložbe, koju je ono organiziralo 8. rujna 1925. u Zagrebu, sazvalo konferenciju izaslanika lovačkih društava, na kojoj se raspravljalo i zaključilo da se osnuje Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju.

7

10. prosinca 1925. godine sazvana je u Zagrebu glavna skupština delegata svih lovačkih društava, na kojoj su pri-hvaćena pravila i izabrana uprava Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju. Za predsjednika izabran je dr Milovan Z o r i č i ć, a za tajnika ing. Ivo Č e o v i ć: obojica članovi našeg Društva.

Osnivanje Lovačkog saveza Jugoslavije

Kratko iza toga naše Društvo pokreće pitanje osnivanja Lovačkog saveza Jugoslavije. Nakon pregovora došlo je konačno do osnivanja tog Saveza. I tu su naši članovi zauzeli važne položaje u upravi.

Nakon usvajanja jedinstvenog lovačkog zakona za cijelu staru Jugoslaviju tražile su neke upravne vlasti polaganje lovačkog ispita. Kod nas je taj zadatak povjeren Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva. Tako se otpočelo s polaganjem prvih lovačkih ispita. Kasnije je Društvo izradilo pravilnik i za fakultativne lovačke ispite.

Prvi lovački ispiti

Tim su se ispitima dobrovoljno podvrgavali mnogi članovi Društva, a i drugi lovci, koji su željeli dokazati da poznaju suvremenu lovnu nauku i da budno prate sva zbivanja na tom području.

Premda je osnivanjem Saveza lovačkih društava Hrvatske veliki dio funkcija našeg Društva prešao na Savez, članovi našeg Društva su i nadalje vrlo aktivno i živo sudjelovali u rješavanju svih aktuelnih zadataka, koji su postavljeni lovstvu i uzgoju divljači.

Referat o zecu

Iz tog doba imamo sjajan referat ing. Ive Čeovića, koji je ustao u obranu zeca, u času, kad je već izgledalo da će ga iz neupućenosti proglasiti štetočinjom i staviti izvan zaštite.

8

Rad na prosvjećivanju izobrazba lovačkih kadrova

No, glavno težište svoje aktivnosti Društvo je prenosilo na šire prosvjećivanje. U tu svrhu upravni odbor traži od vlasti da se u pučkoškolske čitanke uvrštavaju štiva o lovnoj zoologiji, kako bi se već kod djece razvio interes za divljač, za njen život i njenu zaštitu.

Članovi Društva odlaze i u provinciju, gdje drže razna predavanja o lovstvu, uzgoju divljači, lovnoj privredi, kinologiji itd.

Za vrijeme drugog svjetskog rata prestaje svaka aktivnost našeg Društva, mnogi su članovi otišli u borbu; mnogi u zarobljeništvo, a mnogi se od tamo nije više vratio. Nastalo je doba kada se društvene sjednice nisu mogle održavati; društvenih sastanaka nije bilo; nastalo je potpuno mrtvilo aktivnosti članova. Jedino što je pokazivalo da Društvo još postoji bio je »Lovački vjesnik« koji se, usprkos svim nedaćama, uspio održati i nije prestao izlaziti.

Lovački tečajevi

Poslije oslobođenja naši članovi Društva pojačavaju svoju aktivnost. Održavaju se predavanja u duhu novog društvenog poretka za širu javnost. Drže se seminari za napredno lovce. Od 1951. godine u dogovoru s Lovačkim savezom Hrvatske, otvaraju se tečajevi za lovačke stažiste u okviru Sekcije za kulturno prosvjetni rad Društva. Odmah slijedeće godine Društvo izdaje skripta za svoje stažiste kako bi se omogućilo lakše pripremanje za lovački ispit. Tečajevi se održavaju dva puta godišnje: u proljeće i jesen. Svaki tečaj traje dva mjeseca s po osam sati nastave tjedno. Na kraju tečaja polažu se ispiti pred komisijom, koju sačinjavaju predavači. Do sada je održano 55 tečajeva, a ispit je položilo 3.483 kandidata. Predavači su svjesni, iskusni lovci, koji s mnogo truda i ljubavi prenose svoje znanje mladim kandidatima izgrađujući tako novi lik lovca našeg doba.

 

Iz prvih skripata razvio se u toku vremenu udžbenik: »Uvod u lovstvo«, koji je nedavno doživio treće izdanje. Usko povezano s gradivom u knjizi, Društvo je sastavilo i testove za polaganje lovačkih ispita, koji se sada koriste u cijeloj Hrvatskoj.

Iz ovog letimičnog pregleda života našeg Društva, čiju 100-godišnjicu danas slavimo, mogli bismo možda dobiti krivi dojam: da je naše Društvo od svog početka živjelo smirenim, bezbrižnim životom. Međutim to nije uvijek bilo tako. U toku njegovog postojanja preko naše su zemlje prešla dva strašna rata, koja su iz naših društvenih redova odnijela mnoge dobre članove, vrijedne sinove ove zemlje. Naše je Društvo u prošlosti imalo i sitnih neprijatelja, koji često nisu mogli da shvate, da može postojati i nesebični, pošteni rad za opću korist.

No, na sreću vrijeme, koje nam je dolazilo u susret, nosilo je sa sobom uvijek zrelija prosuđivanja i pravednije misli. U tome je i ležala zaštitna snaga našega Društva, snaga koja ga je uspjela sačuvati i održati kroz toliki dugi niz godina do danas.

Osnovna aktivnost - opći napredak društva

Od prvoga dana svog opstanka Društvo je sebi postavilo za cilj jedino i isključivo opće-korisnu djelatnost oko nacionalnog podizanja lovstva. Društvo nije nikada pružalo svojim članovima bilo kakvu pogodovnost; nije imalo vlastitog lovišta; niti je osiguravalo svojim članovima mogućnost lovljenja u bilo kojem lovištu. Članovi su kroz svih 100 godina savjesno udovoljavali društvenim obavezama i radili altruistički šireći razumijevanje za nacionalni uzgoj, zaštitu divljači i opći napredak lovstva.

Odlikovanja Društva

Za svoj rad Društvo je u toku vremena primilo više pri-znanja, pohvala i odlikovanja, od kojih mu je, svakako, najvrijednije - Lovačko odlikovanje I reda - koje mu je u povodu 80-godišnjice postojanja i uspješnog djelovanja uručio drug Karlo Mrazović, predsjednik Lovačkog saveza Hrvatske.

9

»Lovački vjesnik« uvijek je bio okrenut lovu

Za čitavo to vrijeme: djelovanja našega Društva, sva htijenja, nastojanja i zbivanja, odražavala su se i našla puni izraz u »Lovačkom vjesniku« listu koji je uvijek bio okrenut našem lovcu. Prvi se broj pojavio kao dvobroj za siječanj i veljaču 1892. godine. Tajnik društva Fran Zav. Ke-sterčanek postao je ujedno i prvi urednik lista. Zahvaljujući nesebičnom i marljivom radu toga čovjeka snažnih intelektualnih sposobnosti, list je od samog početka uspješno krenuo u život. Već u prvom godištu list je imao opseg od 148 stranica formata 15,5 x 24,5 cm, a tiskan je u Zagrebu. Iz godine u godinu list stalno povećava broj stranica, ali isto tako mijenja mjesto tiskanja.

Oblik časopisa se mijenjao

Tako vidimo da se već slijedeće godine nakon izlaženja, tiska u Varaždinu, pa onda u Križevcima. Već četvrte godine opseg godišta obuhvaća 208 stranica. Pete godine svog izlaženja list mijenja format na 24,5 x 32 cm, dakle na gotovo dvostruku veličinu, što se, naravno, odrazuje i na broj stranica, tako da naredna godišta obuhvaćaju 144 stranice. Nakon punih tri decenija, novi urednik lista Ervin Rosler 1922. godine mijenja vanjski lik lista i prelazi na manji format: 12 x 22 cm, koji je ostao nepromijenjen i za vrijeme uredništva trećeg tajnika i urednika dra Alfonsa šempera sve do poslije oslobođenja 1946. godine kada ga je Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva sporazumno i besplatno ustupilo Lovačkom savezu Hrvatske.

10

Vjesnik postaje glasilo Saveza NR Hrvatske

No time nije prestalo surađivanje društva u listu, naprotiv, njegovi prominentni članovi nastavljaju dalje pišući članke iz svih područja lovstva, obogaćujući tako vrijednim doprinosima sadržaj svojeg »mezimčeta«, kako su ga nazivali naši stari lovci.

Listajući stranicama starih, požutjelih brojeva lovačkog vjesnika vidimo da su autori članaka bili zaokupljeni pro-blematikama u lovstvu, koje se do danas nisu bitno pro-mijenile. I onda su postojala otvorena pitanja u lovstvu, slična ovima, sa kojima se danas susrećemo.

»Lovački vjesnik« i njegovi suradnici

Od autora članaka, koji su se onda najčešće pojavljivali pišući o divljači, lovu, streljaštvu, balistici, kinologiji i dr. možemo pročitati imena kao što su Fran Ž. Kesterčanek, prof. dr Ervin Rossler, dr Alfons Šemper, inž. Zlatko Turkalj, Danko Anđelinović, dr Josip Balen, Nikola Bošnjak, dr Iso Cepelić, inž. Ivo Čeović, dr Ivo Gorog, Ljubiša Ivković, Milan Knežević, Dušan Nikolajević, dr Milan Marinović i drugi. Od 1925. godine pojavljuje se Milovan Zoričić vrlo plodnim radom pišući iz svih područja lovne nauke i zakonodavstva. Te iste godine Lovački vjesnik obogaćuje svoj sadržaj i time što postaje glasilo Lovačkog saveza Hrvatske.

11

Društvo danas broji oko 1600 članova

Danas, kada se osvrnemo na našu daleku prošlost i kada pogledamo kako se od one male šačice ljudi: entuzijasta, rodoljuba, ljubitelja prirode, divljači i nacionalnog dobra, razvilo veliko društvo od 1600 članova, možemo biti ponosni i sretni. No, naša sreća prelazi okvire naše organizacije, jer proslava 100-godišnjice našeg Društva predstavlja ujedno i jubilej cjelokupnog organiziranog lovstva naše Republike.

KRONOLOŠKI PRIKAZ HRVATSKOG DRUŠTVA ZA GAJENJE LOVA I RIBARSTVA
1881 - 1981

1881.

Odobrena pravila

Osnovana je prva lovačka organizacija kod nas - »Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« današnje - »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. Pravila toga Društva odobrila je Kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu 22. prosinca 1881. godine.

1882.

Ciljevi Društva

28. siječnja 1882. održana je prva skupština »Društva za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji«. Cilj je Društva bio da se na području Hrvatske i Slavonije zaštiti lov, jer je nakon ukidanja feudalnog sistema došlo do znatnog uništavanja divljači.

Pored toga, sudeći prema dokumentima, Društvo je raz-vijalo dvostranu aktivnost. S jedne strane upućivalo je članstvo na suvremenije načine lovnog gospodarenja organizirajući ga u zajedničku akciju, dok je s druge strane nastojalo utjecati na tadašnje vlasti da i one pomognu razvoju lovstva. Ovim svojim nastojanjima Društvo je udarilo temelje organiziranog lovstva i lovačke organizacije u Hrvatskoj.

1883.

Zakon o lovu

»Društvo za obranu lova u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« izradilo je osnovu Zakona o lovu i istu predložilo zemaljskoj vladi u Zagrebu. Od tada pa sve do danas Društvo je aktivno surađivalo u donošenju lovnog zakonodavstva dajući inicijative i obavještavajući i nadležne vlasti i javnost o potrebama lovstva u Hrvatskoj.

1886.

»Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« ubrzo je osjetilo potrebu približavanja terenu, te je bilo inicijator osnivanja samostalnih lokalnih organizacija »za obranu lova«. Tako je na inicijativu Društva za obranu lova osnovano 1886. u Zlataru »Zagorsko društvo za o-branu lova«.

1891.

Prvo društvo u Hrvatskom Zagorju

Na inicijativu »Društva za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« osnovano je u Zagrebu »Prvo zagrebačko lovačko društvo«. Tokom godina koje slijede, Društvo je pomoglo osnivanju gotovo svake lovačke organizacije u pokraijni.

1892.

Prva promjena imena Društva

»Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« promijenilo je ime u »Prvo opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«.

Iste je godine izašao prvi broj »Viestnika prvog općeg hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva«, kasnije »Lo-vačko-ribarskog vjesnika« i današnjeg »Lovačkog vjesnika«.

Zaštita Obedske bare

Društvo poduzima akciju da se zaštiti »Obedska bara, da u njoj ne nazaduje i dalje lov na ptice močvarice što se počelo opažati«. Kao što se vidi, davno prije uvođenja nacionalnog parka Obedska bara.

1896.

Društvo sudjeluje na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, te je za uspjelu postavu lovačke izložbe nagrađeno zlatnom izložbenom kolajnom.

Kesterčanekovo »Lovstvo«

Objavljena je druga knjiga s područja lovstva u Hrvatskoj. Pisac knjige »Lovstvo« bio je prof. F. 2. Kesterčanek, tadanji tajnik Društva i urednik društvenog glasila. Ovo je početak živahne nakladne djelatnosti, koja je svoj puni zamah dobila poslije Oslobođenja.

1897.

Društvo mijenja ime u »Opće hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva.

»Hrvatski lovdžija«

Na inicijativu Društva štampan je »Hrvatski lovdžija« šu-marskog nadzornika Josipa Ettingera.

1898.

I opet na inicijativu društva Josip Ettinger publicira poznati »Šumarsko-lovački leksikon«.

Prvi delegati iz Slovenije i Srbije

Na glavnoj godišnjoj skupštini ove godine po prvi puta prisustvuju predstavnici lovačkih organizacija iz Srbije i Slovenije. Te je godine začeta šira suradnja između lovaca Hrvatske, Srbije i Slovenije, što svjedoči, da lovačke orga-nizacije nisu gledale samo svoje uske stručne interese, već su se uklapale u široka kretanja nacionalnih snaga bez obzira na nametnute državne granice.

1899.

Prva lovačka izložba

Društvo priređuje Prvu nacionalnu lovačku izložbu. Za ondašnje prilike u Hrvatskoj, izložba je bila prava senzacija, jer se putem ove, a i kasnijih izložbi, širokom krugu građanstva ukazalo na bogatstvo naše faune, na visoku kvalitetu naše divljači i na njen perspektivni ekono-ski značaj.

1900.

Društvo priređuje Drugu Lovačku izložbu.

1901.

Ponovna promjena imena

Društvo ponovo mijenja ime u »Prvo opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribolova«.

1902.

Društvo priređuje Treću lovačku izložbu.

1906.

Prva izložba i utakmica lovačkih pasa

Društvo organizira Prvu izložbu lovačkih pasa u Zagrebu prigodom Zemaljske gospodarske izložbe. Time su udareni temelji ne samo lovne već sveukupne kinologije u Hrvatskoj. Društvo je između dva rata bilo i inicijator osnivanja kinološke organizacije u Hrvatskoj.

Društvo priređuje Četvrtu lovačku izložbu.

1909.

Društvo predlaže vladi u Zagrebu da se osnuje Lovo-čuvarska i iugarska škola.

1910.

Odbijeno sudjelovanje na izložbi lova u Beču

Društvo se sprema za Međunarodnu izložbu u Beču. Kako društvu nije dozvoljeno da izlaže lovstvo Kraljevine Hrvatske i Slavonije samostalno, odvojeno od Mađarske, to na izložbi nije sudjelovalo.

Hrvatska je u stvarima lova bila autonomna i imala je Zakon o lovu različan od Mađarske.

 


1913.

Osnivanje »Streljačkog kluba«

Društvo donosi zaključak o osnivanju »Streljačkog kluba« koji djeluje kao sekcija Društva i otada vrši svoje vježbe na igralištu HAŠK-a u Zagrebu. Ovom akcijom stvorena je prva organizacija na području lovnog streljaštva u Hrvatskoj.

1914.

Društvu je zabranjeno djelovanje, pa se 1914-1918. godine nisu mogle održavati ni glavne skupštine.

1919.

Ponovna promjena imena Društva

Društvo mijenja ime, u skladu s prilikama, u »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. U novom statutu je navedeno da je svrha društva da unapređuje cjelokupno domaće lovstvo i ribarstvo uopće i da brani interese svojih članova i čuvara lovišta. Nadalje cilj je društva održavanje sastanaka u raznim mjestima Hrvatske i Slavonije, koordi-niranje rada sa sličnim društvima u tuzemstvu i inozemstvu, sakupljanje znanstvenih djela o lovnoj nauci, daljnje izdavanje stručnog časopisa, pripremanje izložba, nastojanje oko provođenja i donošenja lovozaštitnih propisa, davanje potpora lovačkom i ribarskom osoblju koje nastrada u vršenju svoje dužnosti. Članom je mogla postati svaka osoba koja je bila voljna promicati svrhe društva. Zanimljivo je da članstvo nije bilo vezano na boravak u Hrvatskoj i Slavoniji. Društvo je uživalo znatan ugled, te su predsjednik i dva člana odbora prisustvovali anketi koja je imala zadaću ustanoviti načela novog lovnog zakona.

Društvo izdaje u 5000 primjeraka brošuru »Pitanje lova u Hrvatskoj i Slavoniji« (autor predsjednik društva dr Milovan Zoričić).

1920.

Na glavnoj skupštini Društvo donosi zaključke, a nakon konzultiranja sa predstavnicima lovaca drugih krajeva, radi na formiranju »Centralnog saveza lovačkih društava kraljevine SHS«.

1925.

Osnivanje Saveza u Hrvatskoj i Slavoniji

Na inicijativu Društva sazvana je u Zagrebu glavna skupština delegata svih lovačkih društava na kojoj su primljena pravila i izabrana uprava Saveza lovačkih društava Hrvatske i Slavonije. Ovim aktom »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« prestaje biti službeni predstavnik lovaca Hrvatske, ali i nadalje živo djeluje u borbi za suvremeno lovstvo u našoj zemlji.

Kao što se vidi, današnji Lovački savez Hrvatske pod raznim imenima već prema upravnoj podjeli zemlje, djeluje od 1925. godine tj. 56 godina.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« priređuje Petu lovačku izložbu.

1927.

Osnivanje »Lovačke knjižice«

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« je osnovalo »Lovačku knjižicu« koja je kao nakladni odjel djelovala do 1941. izdavši niz vrijednih djela beletrističkog i stručnog sadržaja.

1928.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« pripređuje Šestu lovačku izložbu.

1937.

Savez lovačkih društava Hrvatske uvodi dobrovoljne lo-vačke ispite. Odaziv lovaca bio je iznad očekivanja. Ovaj zadatak povjeren je Društvu koje je izradilo i pravilnik za polaganje fakultativnih ispita.

1945.

Savez lovačkih društava NR Hrvatske

Formiran je Savez lovačkih društava NR Hrvatske. Lov i lovstvo se počinje organizirati i kao sportska i kao ekonomska grana na novim principima. Vrata lovačkih društava širom su otvorena svim građanima koji žele da se njima bave.

1946.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« sporazumno predaje »Lovački vjesnik« Lovačkom savezu Hrvatske te od 1. siječnja 1947. list izlazi pod novim uredništvom Saveza.

1947.

Mala lovačka biblioteka

Lovački savez Hrvatske izdaje prvu poslijeratnu ediciju u novo osnovanoj »Maloj lovačkoj biblioteci« tekst mr A. Šooša: »Tamanjenje vukova«. To je početak znatne nakladničke djelatnosti.

1950.

U Hrvatskoj su uvedeni obavezni lovački ispiti. Prema posebnom pravilniku ispit su bile dužne polagati nakon provedenog staža od jedne godine sve osobe učlanjene u lovačku organizaciju poslije 1. I. 1947. Taj propis obuhvatio je oko 13 hiljada lovaca koji su ispit i položili.

1953.

Osnovana »Lovačka knjiga«

Osnovana je »Lovačka knjiga«, nakladni odjel Lovačkog saveza Hrvatske. »Lovačka knjiga« objedinila je svu po-blicističku djelatnost Saveza.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« u dogovoru s Lovačkim savezom otvara za lovačke stažiste stalne lovačke tečajeve, koji se održavaju dva puta godišnje.

Otvorena je Prva (poslijeratna) lovačka izložba u Zagrebu. Iste godine Društvo je potaklo osnivanje kinološkog časopisa »Moj pas«.

1955.

Otvorenje Lovačkog muzeja

Savez lovačkih društava NR Hrvatske otvorio je Lovački muzej, a to je bio prvi lovački muzej u Jugoslaviji.

1956.

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« postaje vlasnik svojih unajmljenih klupskih prostorija - Zagreb, Gajeva ul. br. 6.

1963.

Društvo je odlikovano

»Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« primilo je lovačko odlikovanje I reda od druga Karla Mrazovića, predsjednika Lovačkog saveza Hrvatske, za zasluge na području lovstva tokom svog osamdesetgodišnjeg nepre-kidnog djelovanja.

1975.

Društvo izdaje udžbenik za lovačke stažiste »Uvod u lovstvo« i testove za polaganje lovačkih ispita za cijelu NR Hrvatsku.

1981.

Lovački savez Jugoslavije dodijelio je našem društvu »Zlatni orden za lovačke zasluge« u znak priznanja za izvanredne zasluge postignute na unapređenju lovstva.

1982.

Ukazom Predsjedništva SFRJ odlikovano je društvo »Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima« povodom sto-godišnjice lovstva, za naročite zasluge i uspjehe postignute u razvijanju i unapređivanju lovstva i ribarstva.

O LOVAČKOJ KNJIŽEVNOSTI U HRVATSKOJ

Ako želimo u najkraćim crtama dati prikaz naše lovačke književnosti, koja je usko vezana za naše Društvo, onda je potrebno da je podijelimo u tri poglavlja. Prvo poglavlje bi se odnosilo na vremensko razdoblje od 1857. pa do svršetka prvog svjetskog rata. U drugo poglavlje uvrstili bismo razdoblje stare Jugoslavije tj. od 1918. do 1941. a u treće poglavlje izdanja od svršetka II. svjetskog rata pa sve do danas.

Prva knjiga autohtone faune

Prva naša štampana knjiga na hrvatskoj jeziku je knjiga Josipa Ettingera »Sriemsko-slavonsko-hrvatske divlje živo-tinje, zvieri i ptice«.

Ta je knjiga štampana u Zemunu 1857. godine, ali je, nažalost, sačuvana samo u nekoliko primjeraka i predstavlja doista bibliofilsku rijetkost.

Prvi udžbenik »Lovstvo«

Poslije gotovo četiri desetljeća izlazi »Lovstvo« (priručnik za lovstvo) knjiga od 350 stranica koju je napisao Fran 2av. Kesterčanek, šumarnik i profesor na gospodarskoj školi u Križevcima. On je svoju knjigu podijelio u tri dijela pa je u prvome dijelu uvrstio naravopis i lov divljači i zvjeradi, u drugom dijelu lovački psi, lovačko oružje i lovačka oprema, a u trećem dijelu nalaze se zakoni i propisi koji se odnose na lov i izvršavanje lova u Hrvatskoj i Slavoniji.

»Šumarsko-lovački leksikon«

Nekoliko mjeseci po izlasku ove knjige tj. već u siječnju 1897. izlazi priručnik za lovce, šumare i prijatelje lova pod nazivom »Hrvatski lovdžija« također od Josipa Ettingera, na 286 stranica, a godinu dana kasnije 1898. Ettinger izdaje: »šumarsko lovački leksikon« koji obuhvaća 440 stranica formata 20 x 12,5. To je sve što je u prošlom stoljeću u Hrvatskoj štampano u obliku knjige.

Međutim lovci organizirani u Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva, čiji je tajnik bio već spomenuti Kesterčanek, donose odluku o izdavanju svog lovačkog vjesnika, mjesečnika čiji je prvi broj izašao početkom 1892. godine u uredništvu Kesterčaneka.

Pojavio se »Viestnik«

Izlaženje lovačkog vjesnika značilo je prekretnicu u or-ganiziranom lovstvu Hrvatske, jer je »Vjesnik« kroz dugi niz svoga izlaženja uvijek i uporno branio i zastupao interese svega što je služilo unapređenju lovstva a i registrirao kroz dugi niz godina svoga izlaženja sve važnije događaje na polju lovstva i lovne nauke kao i lovne balistike i kinologije, a dakako i lovne beletristike.

Urednici »Lovačkog vjesnika«

»Lovački vjesnik« mijenjao je kroz 83. godišnji period svog neprekidnog izlaženja svoju vanjsku opremu ali karakter svoga sadržaja nikada. Još je jedna veoma sretna okolnost: »Lovački vjesnik« mogao je zadržati svoj kontinuitet jer je za sve vrijeme svoga izlaženja imao mali broj urednika. Prvi urednik Kesterčanek uređivao je list 18 godina. Njega je naslijedio, stalni suradnik Lovačkog vjesnika prof. Ervin Rdssler koji je list uređivao punih 19 godina kada predaje uredništvo lista dru Alfonsu Šemperu, zagrebačkom liječniku-kirurgu koga je prerana smrt u jesen 1940. godine otela iz naših redova. Njega je naslijedio za vrijeme rata inž. Ivo Ceović. U prelaznom periodu poslije Oslobođenja dok su se vodili pregovori Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, dotadašnjeg vlasnika lista sa Lovačkim savezom Hrvatske bio je urednik lista dr Danko Anđe-linović, književnik.

Godine 1947. izlazi prvi broj »Lovačkog vjesnika« kao glasilo Lovačkog saveza Hrvatske u uredništvu Bogdana Stopara, književnika, koji vodi list do 1955. kada uredništvo preuzima Lazar Raić, kustos Lovačkog muzeja a 1959. predaje uredništvo Bogdanu Stoparu, koji list vodi do 1979. godine kada ga preuzima Mirjana šilobod.

»Lovačka knjižica«

U staroj Jugoslaviji pored »Lovačkog vjesnika« Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva osniva 1927. godine svoju »Lovačku knjižicu« i u toj ediciji izdaje od D. Nikolaje-vića - »Dresuru poentera i setera«, Zlatka Turkalja - »Lovačke pripovijesti«, Danka Anđelinovića - »Sinovi zemlje«, Nedici-šemper - »Umjesto gojenje fazana na prirodnoj podlozi«, Iso Cepelić - »Malo šale, nešto zbilje«, Danko Anđelinović - »Nad gorama nad vodama«, Iso Cepelić - »Glasi i poglasja iz lovova«, Danko Anđelinović - »Moj Dren«.

Čeovićevo »Lovstvo«

Kod nas u Hrvatskoj izlazi godine 1940. »Lovstvo« ing. Ive Ceovića, na 440 stranica. Ta je knjiga bila željno očekivana i u rekordno kratkom vremenu rasprodana.

Osnovana »Lovačka knjiga«

Poslije Oslobođenja kada se broj naših lovaca naglo povećao i kada je Lovački savez Hrvatske uveo obavezno polaganje lovačkih ispita za svoje članove osniva Savez svoju posebnu nakladnu djelatnost, dakako unutar svoje organizacije, pod nazivom »Lovačka knjiga«.

»Lovačka knjiga«, podijelila je svoju izdavačku aktivnost u nekoliko pravaca pa je osnovala takozvanu »Malu lovačku biblioteku«, »Zeleni trokut«, »Lovački arhiv«, »Biblioteku monografija« i »Popularnu lovačku biblioteku«.

»Mala lovačka biblioteka«

U izdanjima »Male lovačke biblioteke« izdate su slijedeće knjige: Mr. A. Šooš - »Tamanjenje vukova«, I. i II. izdanje, »Lisica«, »Tamanjenje svraka, vrana i ostalih grabi-lica«, Ženko Borovčak »Trčke«, Dr. Zlato Baver - »Skidanje i ocjenjivanje koža divljači«, Nikola Marković - »O zecu«, Dr. Iso Cepelić - »Divlje svinje«, Dr Janko Lokar »Školovanje ptičara«, Inž. Dr. Andrašić - »Tehnički lovni objekti«, Ljubiša Ivković - »Puška sačmarica«, Inž. Ivo Čeović - »Uzgoj fazana«, »Lov u pitanjima i odgovorima« I. i II. izdanje, »Uređenje lovišta«, inž. Dušan Srdić - »Opreznost lovaca onemogućuje nesretne slučajeve«, dr. A. Gostiša - »Ocjenjivanje lovačkih trofeja«, »Srne«, inž. Zlatko Turkalj - »Šumske koke«, Ivo Jeričević - »Čagalj«, Dr. Iso Cepelić - »Razgovori o pušci«, Gudelj-Pa-vlić-Rohr i Stopar - »Uzgoj lovačkih pasa«, inž. Zvonko Car - »Medvjed«, »Bonitiranje lovišta za jelena, srnu, di-vokozu i tetrijeba gluhana« i »Uzgojni odstrel srneće divljači«, Zdenko Chavrak - »Lovne scene kamenih spomenika srednjeg vijeka Jugoslavije«, Bosa Ivković - »Lovačka kuharica«, inž. Drago Andrašić - »Načini lovljenja«, dr. Iso Cepelić - »Razgovori o bolestima divljaci«, dr Erwin VVarga - »Pas krvosljednik« (preveo s mađarskog originala Lazar Raić), Lazar Raić - »Formule i upute za ocjenjivanje trofeja«, te »Odluka o radu s omladinom«. Jure Barbarić - »Društveni i pravni propisi o lovu u Hrvatskoj«.

»Zeleni trokut«

U biblioteci beletristike »Zeleni trokut«: A. Daudet (i 10 drugih autora) - »Lovačke humoreske«, Turgenjev (11 drugih autora) - »šuma i snovi«, D. Anđelinović - »Šaka trcaka«, »Posljednja želja«, Milorad Zivančević - »Ćukova vodenica«, Bogdan Stopar - »Zelene nedjelje«, Josip Kozarac (11 autora) - »Na lovačkim stazama«, inž. Ferdo Šulentić - »Priroda i ljudi«, Mičun šakić - »Dramatičan lov na medvjeda«.

Lovačke »Monografije«

U biblioteci »Monografije« štampana su slijedeća djela: inž. Ivo Čeović - »Lovstvo«, II. idzanje i »Fazan«. Uz suradnju 10 autora - »Lovački priručnik« I. i II. izdanje, inž. Zlatko Turkalj - »Divljač visokog lova na Krasu«, inž. Petar Dragišić - »Jelen« i inž. Dušan Srdić - »Poljske jarebice«.

Osnovan »Lovački arhiv«

Osim spomenutih djela »Lovačka knjiga« osnovala je i za posve naučna djela »Lovački arhiv« a i izdala je i prva dva broja »Lovačke revije« koja je potom, jer je bila izdanje Glavnog lovačkog saveza Jugoslavije, prenijeta u Beograd gdje je poslije 2 broja prestala s izlaženjem.

Razne knjige iz lovstva

Naravno da je i pored djelatnosti »Lovačke knjige« kao i Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, dakle u drugim nakladnim kućama, izašlo nekoliko veoma vrijednih knjiga lovačke literature koje bismo još posebno istakli a to su »Novele iz životinjskog svijeta« Miroslava Hirca, »šumski svijet« Vladislava šarića kao i »Ni san ni java« Jože Horvata te »Privredni značaj uzgojnih lovišta NRH« inž. D. Andrašića, »Prepariranje i konzerviranja životinja« od Pavla Alingera. »III međunarodna lovačka izložba u Diisseldorfu 1954. - udio Jugoslavije« Lazar Raić - Bogdan Stopar. »Moja knjiga o pticama« dr. Renata Rucner, »O rasipu sačme« inž. Mladena Szaba, »Pitanja lovstva u Hrvatskoj i Slavoniji« Dr. Erwina Rosslera, »Zoologija divljači i lovna tehnologija« prof. dr. Drage Andrašića.

Kao posljednja knjiga Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva izašao je udžbenik za lovačke ispite »Uvod u lovstvo«, autori - inž. Stjepan Darabuš, Lazar Raić, dr. Otto Rohr, prof. dr Albert Starzvk, Bogdan Stopar, Mirjana Šilobod - u nakladi Lovačkog saveza Hrvatske, kao III izdanje (1981).

RAZVOJ SPORTSKOG RIBARSTVA U HRVATSKOJ

Veliki interes pokazalo je naše društvo na unapređenju i zaštiti ribarstva djelatnošću upravnih organa Društva ali i putem društvenog glasila »Vjesnika prvog općeg hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva«.

Izdavačka djelatnost

U ono vrijeme to je bio prvi stručni časopis na našem materinjem jeziku a počeo je redovito izlaziti 1892. godine. U njemu je samo u prvih 10 godina izlaženja objavljeno preko 300-tine članaka, rasprava, studija, informacija i si. iz područja ribarstva. Da spomenemo samo neke naslove kao: »Zaštita ribljih plodišta«, »Potreba i značaj u osnivanju umjetnih mri-jestilišta«, »Čuvajmo mrijestilišta«, »Kojim se sredstvima može unosnost ribnjaka podignuti«, »O ribarstvu po sla-vonskim barama«, »Pogubno djelovanje vode zasićenih in-dustrijskimi odpadci na ribogojstvo«, »Istraživanje Save u ribarsko gospodarske svrhe«, »Onečišćenje javnih voda«, »Ugljen iz Trbovlja do Zagreba«, »Lov i ribolov u Gorskom Kotaru«, »O uzgoju i zaštiti slatkovodnih riba u Ličanki«, kao i mnogi drugi članci i rasprave koji ostaju aktuelni sve do današnjeg vremena. Možemo reći, da je naš Vjesnik već tada s posebnom pažnjom pratio sva zbivanja na području ribarstva te stručnim i drugim člancima informirao članstvo i širu javnost o stanju na vodama i nepravilnostima koje se javljaju, pa tako utjecao na tokove stvaranja zakonodavstva za tu oblast u Hrvatskoj.

Teme koje su obrađene

Već se tada pisanom riječju upozoravalo da je riba sve manje, ukazivalo na potrebu zaštite otvorenih voda od zagađivanja, spominjali osnovni razlozi koji dovode do uništavanja ribljeg fonda kao: krivolov, lov ribe na nepropisan način, nerazborito lovljenje u vrijeme mrijesta, izlov ribljeg mlađa i si. Sve te rasprave, informacije i članci uvelike su pomogli da se u toku stvaranja zakonodavstva u novi zakon unesu i osnovni sadržaji neophodni za unapređenje ribarstva.

Može se s ponosom napisati da su u našem listu udareni prvi temelji ribarskoj znanosti u nas, a članci ne obuhvaćaju samo područja Hrvatske nego nalazimo i izvješća o stanju i problemima u Vojvodini, Srbiji, Bosni i Hercegovini, a na taj su način bili otvoreni putevi širenja ribarske znanosti na Balkanu. Od 1938. godine u listu se više ne objavljuju prilozi iz ribarstva jer kako se ribarstvo počelo kod nas sve jače razvijati i osnivati ribarske organizacije, zadruge i društva, pa je već 1923. godine počeo izlaziti prvi ribarski časopis kod nas.

Posebnl listovi za ribarstvo i ribolov

Bio je to »Ribarski vjesnik« glasilo Zagrebačkog ribarskog društva, a od 1926. godine i časopis »Športski ribar« glasilo Ribarskog društva za Bosnu i Hercegovinu. U ta dva časopisa počeli su se iznositi problemi našeg slatkovodnog ribarstva i time je naš vjesnik postao glasilo samo lovaca. Da se ne prekine s lijepom tradicijom koju je ovaj časopis stekao zadržan je taj naslov sve do 1946. godine kada postaje »Lovački vjes-nik«.

Zakon o ribarstvu

Osim već navedenog Upravni odbor Društva stalno je bio angažiran na raznim administrativnim i tekućim poslovima u interesu ribarstva. Ukoliko navodimo samo neka od najvažnijih djelatnosti kao prvo je zaštita voda kada je na temelju predstavke Društva obnovljen 1892. godine raniji propis o zabrani močenja lana i konoplje, a koji se nije poštivao. Kada je u Saboru 25. 5. 1891. godine podnesena na raspravu osnova novog Zakona o ribarstvu u tom su prijedlogu uočene nepravilnosti kako u biološkom tako i u gospodarstvenom smislu. Od strane je Društva predana nadležnim organima detaljna analiza na prijedlog novog zakona s znanstvenim obrazloženjem o navedenim prigovorima (S. Brusina i J. Dudan). Već je tada uočen nedostatak u prijedlogu Zakona koji nije predviđao lovostaj na plemenitu ribu, nije zabranjivao ribolov u polju kao i ribolov nedozvoljenim sredstvima, nije utvrdio koja su to nedozvoljena sredstva, nije predviđao riblja plodišta i zabranjivao izlov ribljeg mlađa i drugo. Može se naglasiti da je Društvo od stavljanja na raspravu prijedloga Zakona u Saboru (1881) pa sve do donošenja Zakona o ribarstvu u slatkim vodama 1906. godine bilo stalno prisutno u nastojanju da Zakon bude što potpuniji u cilju zaštite i unapređenja ribarstva.

Ribolovni katastar

Tako su novim Zakonom uvelike riješena prava vlasništva i prava korištenja voda uređenjem tzv. Ribolovnog katastra, definirani su pojmovi »otvorene« i »zatvorene« vode, način ribolova, upotreba dozvoljenih ribolovnih alata, odnos između vlasnika obalnog zemljišta i korisnika ribolova, o načinu procjene štete, određeni su oblici lovostaje, određene najmanje mjere veličine riba koje se smiju loviti, zabranjena je upotreba otrova, eksploziva, zara-žavanja i pregrađivanja vodotoka i mnogi drugi propisi. Tako je Društvo aktivno sudjelovalo u nastojanjima da se na slatkovodnim vodama Hrvatske uvede zaštita i racionalno gospodarenje vodama.

Zakon o slatkovodnom ribarstvu

Novi je Zakon bez sumnje tadašnjim korisnicima nametnuo velika ograničenja u iskorištavanju voda na kojima su do tada zapravo lovili kako su htjeli. Država je ovim Zakonom prisvojila pravo da nadzire korisnike ribolova u tome kako se provode u život odredbe Zakona. Tako su i svi javni organi imali pravo i dužnost da nadziru ne samo ribolov nego i promet i trgovinu ribom. Nadalje je država preuzela na sebe i dužnost da godišnjim budžetom predvidi sredstva za unapređenje slatkovodnog ribarstva. Individualni su se korisnici (profesionalni ribari) morali udruživati u ribarske zadruge da bi mogli ostvariti pravo ribolova putem zakupa. U tom zakonu nije bilo niti jedne riječi o bilo kakovom sportskom ribolovu kao da takovog uopće nije bilo. Prema shvaćanju ta-dašnjeg vremena sva je pažnja obraćena »privrednom ri-bolovu«. Sasvim je sigurno da je već tada bilo sportskih ribolovaca što je uočljivo iz 61. 15 Zakona koji je predviđao, da svatko tko želi loviti ribu mora imati ribolovnicu koju je izdavalo kotarsko poglavarstvo. Osim toga svaki je ribolovac trebao pribaviti i dozvolu od »ribolovnog ovlaštenika« koji je raspolagao vodom.

Počeci sportskog ribolova

Iz toga je razloga vjerojatno i došlo do udruživanja sportskih ribolovaca jer su društva s obilježjem pravnih lica mogla i sama uzimati pojedine vode u zakup. Tako možemo i zaključiti da su novim Zakonom postavljeni i pripremljeni uvjeti za osnivanje sportskih ribolovnih društava.

Prvi udičarski klub

Na području Zagreba 1893. godine osnovan je »Prvi udičarski klub«, koji je bio u sastavu našeg Društva od kojeg je primao potporu za uspješno djelovanje. Danas se skoro sve otvorene vode u Hrvatskoj koriste za sportski ribolov od kojeg su koristi mnogostruke i daleko veće od onog kada se riba lovila samo da bi se prodavala. Kod nas je to i ozakonjeno i sve otvorene vode društveno su vlasništvo i date na korištenje općinama kroz čije područje teku.

Stanje sportskog ribolova u SR Hrvatsko]

Općinske ih skupštine daju na upravljanje i gospodarenje u prvom redu društvenim organizacijama sportskih ribolovaca. Na tom putu razvitka ljudskog društva naše je Društvo pridonijelo mnogo, a današnje prilike na našim vodama su takove da se otvorene vode kao društveno vlasništvo koriste skoro isključivo kao sportsko turističke vode i odraz je našeg društvenog uređenja.

Nastava iz ribarstva

Osim toga značajno je da je Društvo utjecalo i na školstvo kada je predstavkom od 1892. godine od tadanje vlade zatraženo da se na učilištima u Hrvatskoj uvede obavezna nastava iz ribarstva. Tako je za slušatelje šumarstva Sveučilišta u Zagrebu 1898. godine uveden i obavezni predmet iz ribogojstva.

Uočena je i potreba za organiziranom lovočuvarskom službom u cilju zaštite od krivolova objavljivanjem natječaja (1893. god.) za izbor lovo i ribo čuvara.

Učlanjenje Društva u Austrijsko ribarsko društvo

U ovom kratkom iskazu spomenuli smo samo najznačajnije u radu našeg Društva koje je i u domeni ribarstva steklo značajna priznanja suradnjom i izvan granica Hrvatske i postalo redovitim članom Austrijskog ribarskog društva (1892. god.). Izdavanjem Lovačko ribarskog vjesnika udaren je prvi temelj lovačkoj knjizi i nauci uopće i tu su začeci širenja nauke o lovu i ribogojstvu u sve krajeve naše domovine.

 


 

POČECI LOVNE KINOLOGIJE U HRVATSKOJ

O našoj kinološkoj prošlosti znamo vrlo malo, jer o njoj do danas nemamo posebnog prikaza. Prilikom jubileja pojedinih lovačkih organizacija samo usput se govori i o lovnoj kinologiji, koja je nastala i razvijala se unutar lovačkih organizacija.

Dosadašnje znanje o kinološkoj prošlosti

O počecima lovne kinologije unutar »Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva« u Zagrebu, znademo... »da je već od svog početka posvećivalo veliku pažnju kinologiji, ... da je Društvo isticalo da za valjani lov dolaze u obzir samo čistokrvni psi«. Najviše se citira godina 1897. jer se te godine na godišnjoj skupštini Društva govorilo o učlanjenju u »Austrijsko društvo za uzgoj pasa u Beču«. Nadalje se spominje god. 1906. kada je Društvo organiziralo prvu izložbu pasa u Zagrebu (vidi Lovački vjesnik br. 8-9/1962 i br. 9/1981). Ostali događaji iz lovne kinologije, ni prije ni poslije te godine se ne citiraju.

Časopis »Moj pas«, koji u Zagrebu izlazi već 38 godina, donio je vrlo malo prikaza o našoj kinološkoj prošlosti.

Listajući stara godišta »Vjesnika prvog općeg društva za gojenje lova i ribarstva«, koji izlazi od 1892, pronašli smo dosta neobjavljenih podataka o počecima i razvoju lovne kinologije u Hrvatskoj. Koristili smo i dostupnu literaturu iz Beča i pronašli neke nove podatke.

Centralno društvo Austro-Ugarske

U Beču je postojalo »Austrijsko društvo za uzgoj pasa« (Oesterreichischer Hundezucht-Verein) osnovano 1883. To je društvo izdalo god. 1897. u Beču »Austrijski kinološki go-dišnjak« (na 318 stranica a pod uredništvom poznatog, ki-nologa i brakologa Franca Laske iz Celovca). Uz taj godišnjak dodana je i »Potpuna austrijska rodovna knjiga pasa« sa upisima čistokrvnih pasa od 1883. (svezak I) do zaključno 1897. (svezak XIV). Na str. 257-275 popisana su sva tadanja kinološka društva i klubovi (njih deset) i samo ona lovačka društva (njih sedam), koja su se bavila kinologijom, a koja su se nalazila na području bivše Austro-Ugarske monarhije.

Upis u članstvo Kinološkog društva u Beču

U popisu lovačkih društava (str. 275) nalazimo »Allge-meiner croatischer Schutzverein fur Jagd und Fisherei«, a to je naše »Opće hrvatsko društvo za obranu lova i ribarstva« u Zagrebu. U trećem retku piše: osnovano 1891. Kako znamo da je naše Društvo osnovano deset godina ranije (1881), to smatramo da bi godina 1891. mogla značiti početak kinološkog rada u Društvu, a prema tome i u Hrvatskoj. To nam najrječitije potvrđuje riječ »za obranu« lova i ribarstva, koje je Društvo imalo u imenu do 1892, a kasnijih godina je označeno »za gajenje« lova itd. Daljnje promjene u nazivu Društva nisu ušle u spomenuti »Godišnjak« pa nam to potvrđuje da je godina početka kinološkog rada bila 1891.

Opći sastanak kinologa u Beču

U Vjesniku br. 1/1897. nalazi se obavijest da je 7. prosinca 1896. u Beču održan »I. obći sastanak kinologa«, koji je sazvalo »Austrijsko društvo za uzgoj čistokrvnih pasa«, a bilo je matično za kinološka društva u monarhiji. Kako je na tom sastanku bilo i naše lovačko društvo, znači da je ono već g. 1896. bilo član tog matičnog društva, a nalazimo ga i u spomenutom društvenom »Godišnjaku« iz god. 1897., čija redakcija je morala biti zaključena već 1896. jer se cijeli godišnjak slagao ručno (budući današnje grafičke metode, tada nisu postojale), dakle dugo i polagano. Prema tome, do sada poznati podatak ... »da se Opće hrvatsko društvo za obranu lova i ribarstva u Zagrebu« učlanilo u matično kinološko društvo u monarhiji god. 1897. moramo korigirati na god. 1896. jer je godišnja skupština 1897. samo prihvatila učlanjenje učinjeno još god. 1891. Dakle imamo sigurne podatke u Zagrebu (Vjesnik) i u Beču (Godišnjak) da organizirana kinologija u Zagrebu postoji najmanje 85 godina, odnosno 90 godina.

Prva izložba pasa u Vrbovskom

Objasniti moramo kinološki rad između 1891. i 1895. Već u prvom broju »Vjesnika« iz 1892. poziva se članstvo našeg Društva, da prisustvuje Međunarodnoj izložbi pasa u Beču sa svojim psima. God. 1894. održana je već »Mala izložba lovačkih pasa« u Vrbovskom (Gorski kotar). I to nas ne smije previše iznenaditi, kad nekoliko godina kasnije (1902) čitamo u Vjesniku izvještaj o stanju lovstva »gospo-štije« u Čabru, gdje je tada bilo 6 čopora, svaki sa po 12 pasa (dakle ukupno 72 psa), zvani »hajkači ili breki« domaće istarske pasmine.

Kinologija izvan Hrvatske

Zanimljivo je pogledati kako je tada stajala kinologija u ostalim krajevima današnje Jugoslavije. Iz Vjesnika vidimo da je na spomenutom sastanku kinologa u Beču (1896) bio zastupljen i »Klub za uzgoj čistokrvnih mađarskih ovčarskih pasa« iz Velikog Bečkereka (današnji Zrenjanin). Međutim u popisu članova matičnog kinološkog društva u Beču taj Klub se ne nalazi. Isto tako nema ni nekoliko organizacija »za lov sa psima« koje su u Vojvodini postojale još i ranije. Prema slovenskim podacima (spomenica za 50 godišnjicu kinologije) u Sloveniji je os-novano 1890. »Kranjsko društvo za varstvo lova«, ali se nije bavilo kinologijom do početka XX stoljeća.

Komisija za rodovnu knjigu u Hrvatskoj

Važan datum za kinologiju Hrvatske, je 14. travnja 1897. kada je Kinološko društvo u Beču, od našeg Društva kao svog člana zatražilo »da izabere trojicu pouzdanika koji bi imali rukovoditi poslovima oko unašanja čistokrvnih pasa iz Hrvatske i Slavonije u službenu Austrijsku temeljnu knjigu za čistokrvne pse, što rečeno društvo godimice o-bjavljuje«. Dakle znači, da je već tada bilo dosta čistokrvnih pasa u Hrvatskoj, pa osim šta je naše Društvo član centralne kinološke organizacije u monarhiji, unutar njega postoji i »komisija za rodovnu knjigu«.

Mjere za uzgoj čistokrvnih pasa

Godišnja skupština 23. siječnja 1898. objasnila nam je neke pothvate u lovnoj kinologiji našeg Društva. Tako se spominje da je član Stjepan Kočonda na prošloj skupštini (14. II 1897.) predložio »mjere za poboljšanje uzgoja čistokrvnih lovačkih pasa. To je bio prijedlog da društvena u-prava uzme na razmatranje uzgoj valjanih lovačkih pasa prepeličara u zemlji i to nabavkom čistokrvnih prepeličara o trošku društva, koji bi se predali pouzdanim društvenim članovima uz uvjet da svake godine štenad istih, nakon 6 tjedana, prepuste društvenoj upravi, u svrhe razpačavanja među društvene članove zbog dalnjeg rasploda u zemlji«. Prijedlog je prepušten upravnom odboru, koji je već prije stupio u savez sa Austrijskim društvom za uzgoj pasa u Beču« (str. 14. br. 2/1898).

Naši funkcioneri na izložbi u Beču

God. 1899. nalazimo u Vjesniku, prvi upit uredništva: »kada će se osnovati »hrvatsko zemaljsko društvo za uzgoj pasa«? Godinu dana kasnije (1900) čitamo već poziv za I. izložbu lovačkih pasa u Zagrebu, ali znamo da do tog ostvarenja nije došlo. Kakav je ugled Društvo imalo kod kinologa u Beču govori podatak, da je predsjednik zagrebačkog društva (Bombelles iz Opeke) bio izabran u počasni odbor, a potpredsjednik dr Mihalovich u organizacioni odbor Međunarodne izložbe pasa god. 1903. u Beču.

Prva izložba pasa u Zagrebu

Iako se o zagrebačkoj izložbi pasa govorilo nekoliko puta, »I. obća izložba lovačkih pasa« u Zagrebu organizirana je prvi puta 5. i 6. rujna 1906. u okviru poznate Gospodarske izložbe u Zagrebu. Ocjenjivalo se prema Pravilniku matičnog društva u Beču, a porota se sastojala od poznatih kinologa iz Hrvatske.

Prve utakmice lovačkih pasa

Do sada se nije nigdje spominjalo, da je dan iza te izložbe (7. rujna 1906) održano »Natjecanje pasa jazavčara u progonu živih lisica« u rovu, koji se nalazio uz izložbeni prostor. Četvrti dan (8. rujna 1906.) o-držano je u lovištu u Stupniku »Natjecanje i ispitivanje dresure nagrađenih pasa prepeličara«. Dakle to su bile prve utakmice lovačkih pasa u Hrvatskoj. Imenom prepeličari nazivali su se tada današnji ptičari, a vidimo da su se natjecali samo psi pozitivno ocijenjeni po obliku. Na slijedećoj godišnjoj skupštini Društva (1907.) komentiran je uspjeh izložbe, pa je ponovno zaključeno da se što prije osnuje »Društvo za uzgoj lovačkih pasa«.

Utakmica redarstvenih pasa u Osijeku

Lovce će zanimati da je prva utakmica službenih pasa u Hrvatskoj održana 15. rujna 1912. u Osijeku kao »Utakmica redarstvenih i ratnih pasa« međunarodnog značaja, a po-bijedio je pas doberman sa vodičem iz Berlina. Najbolji do-maći, a ujedno treći, bio je njemački ovčar Redarstvenog povjerenstva iz Zagreba. Slijedeće godine održana je u Zagrebu lokalna utakmica za »četveronožne kriminaliste«.

Zadnja kinološka priredba prije I svjetskog rata bila je izložba pasa (1913) u Zagrebačkom zboru (današnji Vele-sajam), ali Lovačko društvo nije sudjelovalo u organizaciji, pa je u »Vjesniku« izneseno dosta kritike, a ponovno je preporučeno osnivanje Kinološkog kluba.

Mirovanje za rata

Za vrijeme i poslije I. svjetskog rata nemamo podataka o kinološkoj aktivnosti, već u Vjesniku nalazimo dosta članaka o našim autohtonim psima goničima, o njihovom uzgoju, selekciji, a pogotovo o prijedlozima za nazive goniča i njihovih pojedinih pasmina. Već 1921. nalazimo obavijest, da je osnovan »Klub ptičara u Ljubljani«, pa se članovi našeg Društva obaviještavaju, da će taj Klub voditi rodovnu knjigu ptičara (JRP). U jesen 1925. u okviru lovačke izložbe (u Zagrebačkom zboru) organizirana je i mala izložba lovačkih pasa.

Kinološka sekcija Saveza

Važan datum poslijeratne kinologije je 23. srpnja 1926. kada je Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu, osnovao »Kinološku sekciju«. Iste godine (27. listopada) Kinološka sekcija se učlanjuje u Jugoslavenski kinološki savez u Ljubljani (osnovan 1924.). Godinu kasnije (1927.) Kinološka sekcija se osamostaljuje i pretvara u »Kinološko društvo« u Zagrebu, a od god. 1928. naziva se »Hrvatsko kinološko društvo«. U Zagrebu se ponovno organiziraju svake godine izložbe pasa pa tako 1926. or-ganizira Kinološka sekcija SLD, a od 1927. Kinološko društvo. Oko 1929. osniva se »Kinološka sekcija« u okviru »Društva prijatelja zoološkog vrta« u Zagrebu. Kako dva društva istih ciljeva nisu mogla postojati, to je odlučeno da se ujedine pa je 13. X 1930. sazvana osnivačka skupština »Društva prijatelja pasa (kinološko društvo) u Zagrebu«.

Društvo prijatelja pasa

Prvim nazivom htjelo se naglasiti da je osnovano novo Društvo, a stavljanjem u zagradu starog naziva označeno je da je to ipak nastavak dosadašnjeg kinološkog društva. Da su i u novom društvu lovci bili organizirani, govori nam podatak da je odmah osnovana »Sekcija za lovačke pse«, a prvi predsjednik Društva postaje dr Šem-per, poznati lovački i kinološki stručnjak i urednik »Vjesnika« dok su prostorije Društva i nadalje zajedničke sa »Hrvatskim društvom za gajenje lova i ribarstva«, koje ulaže znatna sredstva za kinološki rad.

Slovenski kinolozi u Hrvatskoj

Našli smo podatke da su mnogi lovci iz Hrvatske vrlo us-pješno sudjelovali na utakmicama pasa ptičara u Ljubljani, Mariboru i Celju, te obratno, slovenski vodiči pasa na utakmicama u okolici Zagreba. Isto tako već od 1927. Ki-nološko društvo u Zagrebu upisuje posebno pse s rodov-nikom a posebno dobro ocijenjene pse bez rodovnika (tzv. privremeni registar). Iza osnutka novog društva (1930.) po-činju se godišnje skupštine računati ponovno sa brojem I, dakle ipak novi »duh«. Znamo da su i nadalje organizirane izložbe pasa, koje su od 1932. međunarodnog značaja.

Učlanjenje u Austrijski savez za lovačke pse

Kratko vrijeme u Društvu (1929-1930) radila je i »Druš-tvena škola za dresuru lovačkih, policijskih i drugih pasa« u Zagrebu. Prva veća proširena poljska utakmica ptičara održana je 18. listopada 1936. u Vrapcu kraj Zagreba, a sudjelovalo je 18 pasa. Slijedeće godine, prilikom utakmice ptičara (25. travnja 1937.) u Dugom selu odlučeno je, da se Društvo učlani u »Austrijski savez za lovačke uporabne pse« u Beču.

Društvo gojitelja i ljubitelja lovačkih pasa

Grupa lovaca kinologa nije bila zadovoljna s tadanjom upravom društva, pa na čelu s tadanjim predsjednikom dr šemperom napušta dosadašnje »Društvo prijatelja pasa« i osniva (1938.) novo »Društvo gojitelja i ljubitelja lovačkih pasa« u Zagrebu. Zapravo se dosadašnja »Sekcija za lovačke pse« osamostalila i pretvorila u novo Društvo. Odmah su se osnovale pojedine pasminske sekcije pod nazivom »Grupe gojenja« na čelu sa pročelnikom. Tako su postojale »grupe« za ptičare, za slijednike krvi, za spanijele i prepeličare, za jamare, te za brake i brak-jazavčare. Osnovana je i »dreserska sekcija« koja je nastojala da dobije svoje lovište. Lovačko-ribarski vjesnik, postaje glasilo novog Društva. Predlaže se i otvaranje upisa autohtonih bra-kiraca, a prvi puta se govori i o organiziranju svestranskih utakmica ptičara. Isto tako po prvi puta se pozivaju lovci i kinolozi, da se odluče za polaganje sudačkih ispita.

Za vrijeme rata postoje još uvijek: Hrvatsko društvo ljubitelja lovačkih pasa i Hrvatsko kinološko društvo, ali o nekoj aktivnosti, nismo našli podataka.

Osnutak Kinološkog udruženja Hrvatske

Iza Oslobođenja, Savezno ministarstvo za poljoprivredu i šumarstvo Jugoslavije, kao nadležno za kinologiju, poziva sva resorna republička ministarstva, da zajedno sa Lovačkim savezima republika imenuju privremene odbore za Kinološka udruženja. Tako je u studenome 1946. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva NR Hrvatske, na prijedlog Lovačkog saveza NRH, imenovalo »privremenu upravu« Kinološkog udruženja. Kako je rad ostao samo na tome »i-menovanju«, tajništvo Lovačkog saveza Hrvatske nije bilo time zadovoljno, pa je već početkom 1948. organiziralo prve smotre i utakmice lovačkih pasa. Isto tako tajništvo je okupilo prvu grupu kinoloških entuzijasta, koji su pomagali kod organizacije kinoloških priredbi, a potom zahtijevali aa se što prije osnuje kinološko udruženje. Konačno 30. siječnja 1949. osnovano je i »Kinološko udruženje Hrvatske« na čelu sa sveuč. prof. dr inž. Otom Kesterom, dekanom Veterinarskog fakulteta u Zagrebu (predsjednik 1949-1951).

Osnivanje stručnih sekcija i klubova

Odmah početkom 1949. tadanji pripravnici organizirali su i prvi tečaj za kinološke suce, tako da se od te godine broj sudaca (i pripravnika) povećao. Već slijedeće godine (1950) osnovane su stručne Sekcije za ptičare, za jamare, za goniče i za nelovačke pse. God. 1955. te sekcije su prerasle u samostalne Klubove, koji nisu osnivani samo u Zagrebu već i po cijeloj Hrvatskoj. Isto tako prvih godina organizirane su i prve izložbe (1949. u Zagrebu), a redovito se održavaju smotre, te utakmice ptičara, goniča i jamara. Nastojalo se da se u svakom lovačkom društvu, svakom kotarskom, kasnije općinskom savezu, osnuje ili komisija ili referada za lovnu kinologiju.

Komisija za lovnu kinologiju

Dapače, Lovački savez Hrvatske je god. 1956. osnovao svoju »Komisiju za lovnu kinologiju«, koja je bila dosta aktivna do 1963. Nastojalo se da se svima lovcima koji uzgajaju čistokrvne pse, pojeftine sva materijalna davanja za smotre, utakmice i za sve dokumente. Isto tako se nastojalo da se dozvoli lov samo sa čistokrvnim psima, a od novijeg vremena i sa školovanim i ispitanim lovačkim psima, što je doneseno i u Zakon o lovu.

God. 1968. veterinari lovci i kinolozi osnovali su »Sekciju za lov i kinologiju« unutar Saveza društava veterinara Hrvatske. Uz predavanja, seminare, simpozije i slično Sekcija je organizirala već dva tečaja iz kinologije za veterinare i studente veterine, a održana su na fakultetu u Zagrebu. Isto tako Sekcija potiče na znanstveni rad iz područja kinologije.

Povijesni pregled

Gledajući na našu kinološku prošlost, možemo zaključiti: »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva« u Zagrebu bilo je utemeljitelj lovne kinologije u Hrvatskoj. Učlanjenjem i suradnjom sa centralnim »Društvom za uzgoj pasa« u Beču, započelo je organizirani kinološki rad (1891. odnosno 1896.). Unutar Društva osnovana je i prva komisija za rodovnu knjigu (1897.). Naše Društvo dalo je prve funk-cione, prve ocjenjivače i prve vodiče lovačkih pasa u Hrvatskoj. Organiziralo je prvu veću izložbu (1906.), te prve utakmice jamara i ptičara (1906.). Prvo je započelo organizirati uzgoj pasa (1897.) na način kako bi što veći broj lovaca u Hrvatskoj došao do kvalitetnog psa. Društvo je već od 1899. nastojalo da se osnuje posebno kinološko društvo tj. da se kinološki rad odvoji i osamostali.

Kronologija HDGLR - radni materijal od
1983.-2005/2006.

1984.

Suradnja s Lovačkim savezom Hrvatske kroz provođenje tečajeva, održavanja stručnih predfavanja i osnivanjem sekcija

siječanj - Lovački savez Hrvatske uputio formulare za »Anketu« kojom želi sakupiti podatke o načinu organiziranja općinskih lovačkih organizacija, brojnom stanju, planu i os-tvarivanju plana odstrela divljači, o broju lovno tehničkih objekata u lovištima te broju i vrsti unesene divljači.

veljača - Na prijedlog Predsjedništva Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva započela je s radom Sekcija za lovnu kinologiju pri istome Društvu. Plan rada sekcije: okupljanje članova, učlanjenje u Kinološki savez Hrvatske, organizacija kinoloških priredbi.

ožujak - redovita godišnja skupština Društva, program rada: suradnja s Lovačkim savezom Hrvatske, organizacija i pro-vođenje tečajeva za polaganje lovačkih ispita, nalaženje pogona za kinološke i lovne potrebe (malo lovište koje bi služilo potrebama lovačkog tečaja), održavanje stručnih pre-davanja, unapređivanje društvenog rada osnivanjem sekcija.

svibanj - tijekom mjeseca održan lovački ispit, kojem je pristupilo 157 kandidata.

1985.

Izabran novi predsjednik Društva Ognjen Krajačić

veljača - organizacija izložbe umjetničkih radova na temu »Animalizam« u prostorijama društva a s ciljem unapređenja lovne kulture.

Pretplata na časopise - Lovec- Glasilo Lovske zveze Slo-venije, Lovački list - Sarajevo, Lovec - Skopje, VVild und Hund

travanj - izabran novi predsjednik Društva Ognjen Krajačić i to jednoglasnom odlukom predsjedništva. Organiziran tečaj za ocjenjivače lovačkih trofeja.

ožujak - Predavanje pod nazivom »Zlato i srebro naše flore i faune i Nacionalni park Plitvice, kakvog ga ne poznajemo«, prof. V. Pfeifer

travanj - Sekcija Društva organizira smotru pasa svih lo-vačkih pasmina u Žutici. Sudili Anđelko Stažić i Ivica Jakelić.

svibanj - Izložba likovnih radova o temi »Priroda i lov«. U organizaciji tajnika društva Ivice Jakelića svoje radove izložilo je 27 mladih umjetnika, polaznika Škole za primjenjenu umjetnost u Zagrebu. Izložbu je komentarima popratio Vjes-nik, Večernji list i Lovački vjesnik.

srpanj - Izložba pod naslovom Flora i Fauna Jugoslavije povodom Univerzijade 1987., fotograf Vladimir Pfeifer. Tema-tika foto-materijala su rijetke i ugrožene biljke i životinje.

1990.

ožujak - 104. redovita godišnja skupština, odlučeno je da će doživotni počasni Predsjednik Skupštine Društva biti dr. Albert Starzvk.

Početak srpske agresije na Hrvatsku.

1992.

110 godina postojanja i rada hrvatskog društa za gajenje lova i ribarstva, 100 godišnjica izlaženja »Lovačkog vjesnika«

Povodom 110. obljetnice Društva upriličen je u okviru pro-grama Hrvatskog radija - Radio Sljeme, izvješće o 110 godina postojanja i rada Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva. Emisiju je vodio gospodin Živko Prodanović, a kao pred-stavnici Društva sudjelovali su g. Ognjen Krajačić, tajnik Ivan Holjevac i član društva dr. Martin Jakovac.

ožujak - 105. Izborna godišnja Skupština

travanj - pretplata na časopise Wild und Hund, Die Pirsch, DWJ (časopis o oružju)

svibanj - donacija za popravak Zagrebačke katedrale

rujan - sastanak s predsjednikom Hrvatskog lovačkog saveza g. Tuškanom u prostorijama Društva

studeni - tribina povodom novog Zakona o oružju, tribinu vodio Dragutin Gajski.

prosinac - Hrvatski lovački savez i Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva obilježili su 100 - godišnjicu neprek-inutog izdavanja «Lovačkog vjesnika«, pokrovitelj svečane akademije bio je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Društvo poslovalo neprekidnim intenzitetom. Preuređenje drušvenih prostorija.

 


 

Rješenje o upisu u registar udruga Republike Hrvatske. Upis je izvršen 17. veljače 1998. godine

12

13

14

27. veljače 1998. Ministarstvo uprave donosi rješenje (KLASA: UP/l-230-02/98-01/1111, URBROJ: 515-02-02/7-98-1) kojim Hrvatski lovački savez prestaje s danom 20. ožujka 1998. Danom donošenja ovog rješenja otvara se likvidacijski postupak i istovremeno se imenuje povjerenik Vlade Republike Hrvatske (gospodin Zlatko Pavelić) koji odmah preuzima upravljanje i zastupanje Savezom.

Rješenje Ministarstva uprave kojim Hrvatski lovački savez iz Zagreba prestaje s radom 20. ožujka 1998. godine

15

16

Povjerenik je dužan Ministarstvu uprave dostaviti zapisnik o primopredaji, preuzimanju imovine i arhive Hrvatskog lo-vačkog saveza.

Pokretanje likvidacije Hrvatskog lovačkog saveza zbog nepoštivanja odredba novog Zakona o udrugama

U obrazloženju navedenog rješenja jasno je navedeno da je razlog pokretanja likvidacije HLS-a što njegov predsjednik Ivan Tuškan i Skupština HLS-a nisu postupili sukladno odred-bama novog Zakona o udrugama i sukladno dvjema pis-menim opomenama/nalozima Ministarstva uprave.

Povjerenik vlade za likvidaciju HLS-a pozvao je kao surad-nike povjerenika neke od najistaknutijih predstavnika lovačkih udruga koje su sve na vrijeme i uspješno uskladile svoje normativne akte s odredbama novog Zakona o udrugama, a među njima i predsjednika Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva.

Povjerenik Vlade s predsjednikom ovog Društva, uz otvo-renu podršku većine članstva Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva iz Gajeve, ali i ostalih iz lovačke javnosti, održali su više sastanaka s gospodinom Marijanom Ramuš-ćakom, ministrom uprave i njegovim suradnicima, uvjerava-jući ga da hrvatsko lovstvo ipak treba krovnu lovačku udrugu koja će prezentirati hrvatsko lovstvo u zemlji i svijetu ali i pružati stručnu i materijalno financijsku pomoć cjelokupnoj lovačkoj bazi u Republici Hrvatskoj, upravo na onim zasa-dama na kojima je davne 1925. godine Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva i osnovalo Hrvatski lovački savez, te inzistirali da se postupak likvidacije promijeni u postupak sanacije HLS-a.

Sanacija HLS-a i ponovni početak rada HLS-a zahvaljujući članovima Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva

Uz ministrovo veliko razumijevanje Ministarstvo uprave ipak pristaje na povlačenje prvotnog rješenja o likvidaciji HLS-a te proglašava postupak o sanaciji Hrvatskog lovačkog saveza.

Tim činom odobrava se ponovni početak rada HLS-a, ali s potpuno novim rukovodstvom uz obavezu donošenja novog Statuta HLS-a, a sukladno Zakonu o udrugama.

26. lipnja 1998. HLS na svojoj novoj Skupštini donosi novi Statut koji svojim člancima, kao »zahvalu« Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva onemogućavaju da bude direktna članica HLS.

Pismene primjedbe na Statut HLS-a, od strane Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva. Upozorava se na članke Statuta zbog kojih se Društvu onemogućava direktno članstvo u Hrvatskom lovačkom savezu

17

Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva prvi puta od dana osnivanja HLS-a 1925. godine, prestaje biti članicom Saveza

18

Obzirom da je Društvo dalo pismene primjedbe na Statut HLS-a upozoravajući na članke Statuta zbog kojih se Društvu i osnivaču HLS-a onemogućava direktno članstvo i obzirom da primjedbe Društva nisu usvojene, Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva po prvi puta od dana osnivanja HLS-a od 1925. godine prestaje biti članicom Saveza i nastavlja sa svojim samostalnim radom.

 


 

1999.

1. ožujka upućen zahtjev Ministarstvu prosvjete i športa za Samostalan rad Društva izvođenjem programa osposobljavanja za lovca, usavršavanje za lovočuvara i ocjenjivača trofeja divljači. Na temelju članka 15 stavka 1. Pravilnika o izobrazbi odraslih ministar prosvjete i športa donosi rješenje kojim se odobrava izvođenje programa izobrazbe odraslih za predložene programe. Rješenje stupa na snagu 26. travnja 1999. godine.

Rješenje Ministarstva prosvjete i športa, kojim se odobrava Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva izvođenje programa izobrazbe odraslih

Rješenje Ministarstva prosvjete i športa, kojim se odobrava Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva izvođenje programa izobrazbe odraslih

2000.

Započeo Program osposobljavanja za lovca, sukladno novom Pravilniku o izobrazbi odraslih

Na temelju rješenja Ministarstva prosvjete i športa u prosincu je započeo program osposobljavanja za lovca sukladno novom pravilniku. Program osposobljavanja za lovca izvodio se redovitom nastavom prema godišnjem planu i programu rada. Program je obuhvaćao predmete: biologija i zoologija divljači, uzgoj i zaštita divljači, uređenje lovišta, lov divljači, lov i ostalo, lovačko oružje i balistika, lovna kinologija, zakonski propisi. Program je razradilo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva.

U programu kao predavači sudjelovali su: Slavko Horvatinović dipl. ing. šumarstva, dr. Željko Ivančević, Marijan Kraljević dipl. pravnik, Boris Krašovec, Marko Sertić dipl. veterinar i gospodin Anđelko Stazić. Voditeljica programa bila je Tajana Holjevac-Gagulić prof. Održana su četiri programa osposobljavanje za lovca. Programu je ukupno pristupilo 60 polaznika.

Nastava se održavala od ponedjeljka do petka od 17 do 21. sat u prostorijama Društva prema utvrđenom rasporedu. Subotama su održavane planom i programom predviđene terenske nastave pa se tako posjetilo lovište »Repaš» kod Koprivnice, »Pesci« kod Đurđevca, lovište »Agrokor« Kutina, »Posavske šume« Sunja, fazanerija Gajec i Lovački muzej u Zagrebu. Polazniku koji završi program osposobjavanja izdaje se uvjerenje o osposobljenosti, a zanimanje se upisuje u radnu knjižicu.

2001.

120 godišnjica rada i postojanja Društva i organiziranog lovstva u Republici Hrvatskoj

Svečano obilježena 120 godina rada i postojanja, a time i 120 godina organiziranog lovstva u Republici Hrvatskoj. U mjesecu studenom održana svečana sjednica organa uprav-ljanja Društva te bliskih suradnika i lovnih stručnjaka. Sjednicu su popratili i hrvatski mediji. Na svečanosti nije bilo članova HLS-a zbog nesuglasica oko HLS-ova novog statuta kojim su Društvo isključili iz Saveza. Poziv za proslavu upućen je i predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Stjepanu Mesiću koji zbog službenh obaveza nije mogao biti nazočan te je na svečanost uputio svog izaslanika.

Pismo predsjedniku Republike Stipi Mesiću

20

2002.

18. siječnja zauvijek nas je napustio dugogodišnji doživotni i počasni predsjednik Društva prof. Dr. Albert Starzyk.

2003.

Izborna skupština na kojoj je izabran sadašnji upravni odbor.

2006.

125. godišnjica osnivanja Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva

Obilježava se 125. godišnjica osnivanja Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva i tom prigodom izdaje se ova knjižica.