1. Skip to Menu
  2. Skip to Content
  3. Skip to Footer

Tribina okruglog stola u Gajevoj 6 - SATURNIZAM KOD BARSKE DIVLJAČI

Tribina okruglog stola u Gajevoj 6

SATURNIZAM  KOD  BARSKE  DIVLJAČI

Pripremio i napisao:  dr. Miljenko  ZEČEVIĆ

Cijenjene gospođe, cijenjena gospodo lovci !

Diskusija o štetnosti olova, bez obzira radilo se o sačmenom ili karabinskom streljivu poprimala je u posljednje vrijeme sve više na intenzitetu. Ova tema je danas ekološki izuzetno brizantna s obzirom na sve veću prisutnost olova u mesu koje se konzumira, ne samo pernate već i krupne divljači. Upravo zato sam odlučio naš «ZELENI STOL « u ovom Društvu posvetiti tom problemu, i potaknuti diskusiju o tome ali isključivo samo kod barske divljači.

Na pojavu saturnizma ili hrvatski – otrovanja olovom po prvi puta je ukazala jedna američka znanstvena studija u vidu izvješća o gubicima barske divljači prouzročenom gutanjem olovne sačme s dna bara i potoka . Tu pojavu znanstveno je prvi puta obradio dr. Bellrose godine 1959. proučavajući dugo godina kronična oboljenja prouzročena gutanjem olovnog streljiva. Djelovanjem kiselina i soli u želucu divljači prelazi olovo u krv. Pri tome nastupa kod ptica degeneracija jetre i koštane srži ali i živčanog sistem, pri čemu slabi i zakazuje imuno – biološki sustav te nakon toga umire 8 % populacije odmah! 

Utvrđena su dvije vrsti otrovanja, visoke i niske koncentracije. Kod prve umiru životinje unutar nekoliko dana s količinom konzumacije od cca.  40 – 300 olovnih zrnaca tj. sačme u želucu.  Kod druge: između 15 do 20 nastupa postepeno i lagano umiranje. Tu treba reći i to, da su za divljač posebno opasni predjeli močvarnih staništa s plitkim obalama a koji su pod pojačanim pritiskom lovnog odstrjela na ptice močvarice.       

Tu svakako treba spomenuti i slijedeće: močvarna staništa koja predstavljaju biološku i krajobraznu raznolikost zaštićena su međunarodnim sporazumom o zaštiti močvarnih staništa. Radi se o tzv. RAMSARSKOJ KONVENCIJI o močvarnim staništima donesenoj u iranskom gradu RAMSARU 02.veljače god. 1971. Do danas je tu konvenciju potpisalo preko 140 država a među njima i naša. Ona obavezuje svaku zemlju potpisnicu na očuvanje močvarnih (dakle vlažnih)  staništa u svojem državnom području. Ta staništa od međunarodne važnosti upisuju se u tzv. «Ramsarski popis». Tako su u Hrvatskoj na popis došla 4 močvarna područja. To su svima znani: Kopački rit, Lonjsko i Mokro i polje,  delta Neretve i Crna Mlaka.

Obavezno pri tome treba reći i slijedeće: u Hrvatskoj je na snazi i tzv. « Bonska konvencija « o zaštiti migratornih vrsta. Iz nje proizlazi obaveza zaštite barskih ptica koje se love  poput -  citiram: divljih pataka i gusaka, crnih liski i šljuka.    

Bitno je pri tome shvatiti slijedeće: »Ramsar» predviđa isključivo samo zaštitu staništa ali ne i ptica močvarica! Što  to zapravo znači? Dozvoljen je lov na spomenute jedinke u okviru lovostajnih odredbi izvan močvarnih područja! 

SATURNIZAM KAO TOKSIČNO DJELOVANJE OLOVA KOD LJUDSKU POPULACIJE

          Ovdje hoću s velikim zadovoljstvom istaknuti što sam svojevremeno kao student medicine V. Semestra čuo, zabilježio i naučio o toj temi na predavanjima mog cijenjenog profesora Sokolića  iz fiziološke patologije. On navodi: olovo je sistemni otrov koji napada mnoga tkiva i organe oštećenjem staničnih encima. Djeluje ciljano na krv i krvotvorne organe ( tj. koštanu moždinu). Skup tih promjena poznat je u medicini pod imenom « olovna anemija» a posljedica nje je – zapriječena sinteza hemoglobina tipa «sindroakrestične anemije». Djelovanje olova kod čovjeka na neuro muskularni aparat i CNS (centralni živčani sistem) nije se do danas uspjelo u cijelosti protumačiti! Nije tako niti riješena zagonetka tzv. «olovne kljenuti»   kao posljedice primarne lezije mišića i živaca .Zabilježeno je, da slobodni ioni olova već i u malim količinama izazivaju djelomičnu a kadikad i potpunu blokadu simpatičke transmisije.

Saturnizam je dobio ime po planetu saturnu, jer je olovo saturnov metal. Sinonim je plumbizam a dolazi od latinskog: plumbum.

U prošlom stoljeću zabilježene su česte pojave alimentarnog  saturnizma kod djece zbog ingestije olovnih boja s igračaka.

 Olovo je inače ubikvitaran metal  i spada u skupinu teških kovina. Mekan je, plavkasto sivkastog sjaja .Ruda iz koje ga dobivamo tzv «olovni sjajnik» ( galenit, cerusit i vulpenit).Atomska težina mu je 207,22. Talište mu je na 327 stupnjeva Celsiusa a vrelište kod 1470 Celsiusa. Gustoća, odnosno specifična masa mu je 11,34 gr/ cm kubični. Olovo i olovne spojeve poznali su već i u antici. 

KOJI  SU  KLINIČKI  TIPOVI  SATURNIZMA ?

Najčešća manifestacija intoksikacije tj. otrovanja olovom je tzv. «gastrointestinalni tip» saturnizma a kojeg je glavni simptom – kolika ( lat.: morbus colicus ). To je akutni napadaj grčevitih difuznih bolova u donjem dijelu trbuha koju je već uočio i opisao Hipokrat 460.god.p.n.e. Takve  kolike ,( grčeve ) prati obično tvrdokorna opstipacija – zatvor, mučnina i povraćanje. Uz to postoji još i vrlo izražen foetor ex ore (zadah iz usta ), meteorizam (nadutost) povezanu s oligurijom  tj. tjeranjem na mokrenje. Takva olovna klijenut, istiće prof.Sokolić, gotovo je redovito posljedica jake i duge ekspozicije. Pri tome je najčešće pogođena ekstenzorna muskulatura podlaktice ruku i prstiju u području nervusa radialisa!

 

KAKO  SE  LIJEČI  SATURNIZAM ?

Svrha terapije sastoji se u što bržem uklanjanju ionizirajućeg olova iz cirkulacije. To se danas provodi putem tzv. «kelata». Oni inaktiviraju polivalentne pozitivne ione (olovo, kadmij i druge kovine). Taj novonastali kompleks je topljiv pa slijedom toga nije toksičan. Pripravak se daje u intravenskoj infuziji od 250 kubičnih centimetara u otopini od 5% glukoza uz dva puta dnevnu dozu. Olovne kolike promptno umiruje i 10 % -tni kalcijev bromat ili glukonat uz ordinaciju spazmolitika. Međutim,farmakolozi tvrde da je  najbolji laksans natrijev sulfat!

SUROGATI  UMJESTO  OLOVA  -   PRO  ET  CONTRA !

Prvi poticaj za pronalaženje surogata odnosno nadomjestka olovu došao je silom prilika za vrijeme I.svj.rata u pomanjkanju dovoljne količine olova za vojnu industriju. Drugi poticaj spomenuli smo na početku u doba 50-tih godina iz Amerike. Treći znatniji poticaj bilježimo 1976. kada vrlo moćna organizacija National Wildlife Federation pokušava progurati upotrebu «čelične sačme». Tako su neke države na taj poticaj uvele potpunu zabranu korištenja olovne sačme ( na pr. SAD). Danska i Nizozemska ( 1993.), Njemačka i Švedska ( 1995.) U potrazi za nadomjescima za sačmeni materijal išlo se najprije na specifičnu masu kako bi se barem približno zadovoljile balističke osebine koje inače posjeduje olovo. Specifična masa pada od olova (11,3 g/cm/3),  bizmut (9,7 g/cm/3), željezo ( 7,8 g/cm/3), cink ( 7,3 g/cm/3). Patrone punjene željeznom sačmom su skuplje nego s olovom. One punjene cinčanom sačmom su dvostruko skuplje  a sa bizmutom su najskuplje, jer se cijena tog metala može približno usporediti sa srebrom!

Ako se govori o tvrdoći materijala onda je redoslijed slijedeći: olovo, bizmut, cink, željezo. Fizičke razlike pojedinih materijala u usporedbi s olovom nose sa sobom probleme u posebnoj izradi oružja, balistici, pojačanom efektu odbijanja od podloge kao i o maksimalnoj daljini gađanja. Nedostaci surogata nasuprot olova registriraju se u gubitku brzine i energije za vrijeme leta do cilja. Zato se u praksi mora uzeti sačma većeg promjera ( u pravilu za dva broja veća nego kod olova). Tada imamo po prilici istu energiju sačmenih zrna ali samo do 30 metara.

Kao prilično ekonomična alternativa nudi se tzv. «čelična sačma» a što je direktni prijevod s engleskog  za riječ: « Steel shot». No, pravilnije bi bilo tu metalnu leguru označiti kao «mekano željezo»! Njena tvrdoća se izražava u tzv. – «vikersima « Što se pod tim podrazumijeva? Jednostavno otpor prodoru jedne diamantne piramide u leguru koja se ispituje. Što je dublji prodor u ispitanu supstancu to ista ima veću mekoću. Jedinica je nazvana prema Vikersu. Čelična sačma ima na površini tvrdoću od cca. 110 HV a u jezgri oko 100 HV i svaka patrona mora na sebi nositi oznaku steelshot ili «Stahlschrot».

Diskusija o čeličnoj sačmi kao alternativnom rješenju vodi se već godinama po čitavoj Europi. U međuvremenu su izvršene mnoge probe i testovi pa su se tokom vremena iskristalizirali balistički nedostaci čelične sačme a koji bi se mogli svrstati u nekoliko grupa.

1.)      Znatno povećanje  tvrdoće sačme ima za posljedicu pojačani pritisak unutar cijevi a što odgovara jednoj magnum sačmenoj patroni. Loša strana leži i u činjenici da nivo pritiska prilikom opaljenja spomenutog naboja varira od metka do metka pa se takva municija ne uklapa u  standard balističkih  principa za lovačko i sportsko streljivo.

2.)          Postoji znatna opasnost od oštećenja cijevi osobito u predjelu čokova a u vidu nadutosti ili prskanja usta cijevi.

3.)      Što je čelik puščane cijevi mekši ili tanji spomenuta opasnost od prethodno spomenutih oštećenja unaprijed je  već programirana!

4.)      Čelična sačma, u usporedbi s olovnom , mora biti deblja za dva broja. Na pr.:umjesto 3 mm (10-tka) treba uzeti 4 mm (6-tica) a da bi na distanci do 30 metara imali istu energiju proboja na cilju.

5.)      Zbog smanjene količine sačmenih zrnaca u jednom naboju, jer su debljeg promjera, pokriće kao i rasap sačmenog roja je znatno lošiji, te su zbog toga i promašaji češći. Hitac preko 35 m treba izbjegavati, jer čelična sačma brzo gubi energiju. Testiranja na trap streljani jasno su pokazala da kvota pogodaka kod upucanih takmičara  pada za 4-5% a kod prosječnih strijelaca i lovaca čak i do 17%.

6.)      Da bi se izbjegle opasnosti oštećenja oružja treba uzeti ili iznajmiti pušku cilindričnim provrtinama, dakle bez čokova a koje su građene i tormentirane na veće pritiske pa nose službeno utisnuti žig ljiljana na cijevima. Prema mišljenju većine balističara promjer takve čelične sačme ne bi trebao biti veći od 3,25 mm a brzina ispaljene sačme ne bi smjela prijeći 400 m/sek.  mjereno na V 2,5 od usta cijevi. I još nešto: IMPULS na ustima cijevi prilikom opaljenja sačmenog punjenja, a koji predstavlja produkt sačmene mase i njene brzine , nesmije biti veći od 12 Ns (Newton-sekunda)! Taj impuls je vrlo važna veličina u spomenutim relacijama, jer ako on bude previsok postoji ozbiljna opasnost od prsnuća cijevi!

Daljnji nedostaci:

Kod čelične sačme postoji opravdani siguronosni riziko od pojačanog odbijanja od tvrdih prepreka ili odskoka od ledenih površina., jer pri tome ne mijenja svoj prvobitni oblik kao olovo, pa su i zbog toga lovačke nesreće češće!

Interesantan podatak pročitao sam svojevremeno u njemačkom Wild und Hund-u da su se pilari na pilanama žalili svojim komorama prijavljujući štete na skupocjenim visokoturažnim pilama koje su se oštetile prilikom obrade kora za furnire naišavši na čeličnu sačmu.

Alternative:

Bizmut, cink, volfram, u novije vrijeme i  molibden i tek na kraju – željezo!  

 

Humana toksikologija !

Tiskovina 24 sata od petka 12.listopada o.g. objavila je pod naslovom: «Meso patke ,fazana i divljači opasno je za trudnice i djecu.» Tu se navodi slijedeće: olovni «meci» kojima se lovi divljač su otrovni te se isti povezuju uz konzumaciju odstrijeljenog mesa sa oštećenjima mozga i živčanog sistema. Na to navodno upozorava britanska Agencija za kontrolu hrane. Tjedna porcija mesa divljači od 120 gr. Predstavlja već opasnost – piše britanski Guardian, a prenose naše novine kao senzacionalnu vijest.

Što reći na to danas s razumnog medicinskog stanovišta?

Za ljudsko zdravlje će ta vrst spomenutog sačmenog materjala ili njenog produkta raspadanja u tijelu divljači biti tek onda značajna  a k o :

1.)    direktno konzumacijom sačmenih zrna iz pripremljene divljači tj. gutanjem ( oralni put ) ili,

2.)    indirektno jelom divljači koja je prije toga za života progutala izvjesnu količinu olovne sačme i oboljevala pod dijagnozom saturnizma te se u njenom tijelu mogla dokazati prisutna toksična koncentracija olova!

3.)    Treća mogućnost u vrlo rijetkim slučajevima spada u domenu nezgoda pri žvakanju i konzumaciji mesa s olovnom sačmom u vidu loma cakline zuba ili same krune zuba a što se prezentira kao stomatološki problem u vidu mehaničke povrede!      

 

PRIMJENJENA  BALISTIKA

Mnogi lovci, prijatelji, pitali su me u posljednje vrijeme slijedeće: - da li smiju iz svojih sačmarica strijeljati sa čeličnom sačmom koju su nabavili kod naše domaće  

Tvornice streljiva – «MONI» iz Duge Rese! Pri tome upozoravam na vrlo kompliciranu tematiku, jer neki nabavljaju municiju ne samo kod nas doma već i u inostranstvu, na pr. Njemačkoj i Austriji, gdje osim čelične sačme imate na raspolaganju alternativnu sačmu od bizmuta i cinka. U principu treba se pridržavati slijedećih normi: za one koji posjeduju pušku sačmaricu s klasičnom tormentacijom za bezdimni barut s oznakom «N» (nitro) može se upotrijebiti čelična sačma uz određene uvijete. Ta municija nazvana je i «normalnom» a ograničena je u cal. 12 sa sačmom ne krupnijom od 3,25 mm i brzinom ispaljene sačme mjereno na V-2,5 m ne preko 400 m/sek. To je jedan aspekt. Drugi se pak odnosi na provrtinu cijevi tj. čok. Takav naboj mogao bi se eventualno ispaliti iz maksimalno polu-čoka! I na kraju treći moment u čitavoj priči s čeličnom sačmom bila bi činjenica, da ista mora biti smještena u plastičnu čašicu kao element naboja.

 

Što se tiče pak visoko potentnih tzv «magnum» patrona njih se smije koristiti samo iz pušaka koje su prošle posebnu tormentaciju cijevi od preko 1000 bara. One su žigosane posebnim žigom: «ljiljan», «orao» ili «V» (fau). Municija za takvo oružje mora također biti adekvatno obilježena. Na čahuri stoji natpis « steelshot «,zatim veličina sačmenih zrna u mm (na pr. 3,2 mm) i treće, po meni najvažnije: 1050 bar-a!

Mogućnosti jedne pametne balističke i ekološke alternative nisu time iscrpljene. Ispitivanja u budućnosti će to vjerojatno i omogućiti. Trenutno je u fazi testova – Molybden, no o tome ćemo jednom drugom prilikom!

Zahvaljujem vam na pažnji.

 

                                                    U Zagrebu, 26. listopada 2012. g.

Tumačenja:

DEVA- pokusni i ispitivački zavod za lovačko i sportsko oružje
C.I.P. -  kratica za Internacionalnu komisiju za ispitivanje ručnog oružja ( izvršila je podjelu na «normalne « i visokopotentne tzv. «magnum» patrone)
Molyshot- je produkt Kent Cartrige Company iz Engleske ( mješavina  polimera –plastike i molibdena u obliku plastične žice koja se reže i zatim valja u kuglice).
Molybden: elemenat s spec.tež 10,2 gr/cm kub.- topi se pri 2622 Celsiusaa vrelište mu je pri 4800 stup.Cel.
HV – kratica za « vikers»! Prema tome HV 1 u tabeli znači da je diamantna prizma bila opterećena sa snagom od 1 N (Newton)!

 

Literatura i izvori:

Wild und Hund: 1987 ( 12, 24 ),  1991 ( 5 ),  1992 ( 8 ),  1994 ( 21 ), 2004 ( 16 ),  2007 ( 1 )
Jaeger:  1985 ( 9 ),  1988 ( 9 ),  1992 ( 4 ),  1997 ( 5 ),  2003 ( 1, 11 ),  2007 ( 1 )
DJZ ( Deutsche Jagd-Zeitung): 1986 ( 12 ),  1989 ( 12 )
Pirsch: 2003 ( 20 ),  2011 ( 24 )
Dobra kob:  2006 ( 1 )

Kontakt

Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva

10000 ZAGREB, Gajeva 6
TEL./FAKS: 01 481 1541 
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. 

Uredovno vrijeme društva:
ponedjeljak, srijeda i petak:
od 17 do 19 sati

Online

Imamo 3 gostiju i nema članova online

sex tube free porn hard sex