Povijest društva

SASTANAK S POVIJEŠĆU

U POVODU 100-GODIŠNJICE HRVATSKOG DRUŠTVA ZA GAJENJE LOVA I RIBARSTVA
1881 - 1981

Malo je društava u nas, koja su uspjela da se održe toliki niz godina i koja mogu nakon predanog rada od čitavog jednog stoljeća reći - naš trud nije bio uzaludan, naš je uspjeh velik i potpun.

Da bismo dobili jasniju sliku pod kakvim je prilikama nastalo Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva u Zagrebu - što predstavlja ujedno i početak organiziranog lovstva u Hrvatskoj - potrebno je da se u kratkim crtama vratimo u već pomalo zaboravljenu prošlost i osvijetlimo društvena zbivanja onoga doba koja su imala ogroman utjecaj na stvaranje novih socijalnih odnosa.

Duboke socijalne promjene i njihov utjecaj na lovstvo

Snažna erupcija potlačenog i poniženog naroda u Francuskoj nije ostala usko lokalizirana. Bljesak revolucije palio je i rušio feudalne tvrđave u državi, šireći se na sve strane. No kako se udaljavao od svog žarišta, gubio je postepeno od svoje žestine. Ali plamen novog duha nije se gasio. Iz ruševina i ognja nastao je val slobode, koji se širio dalje preko svih teritorija i granica. Tako je taj val slobode i novoga duha uzdrmao i temelje habsburške dinastije.

Poučeni događajima u Francuskoj, a svijesni nesalomljive snage i dinamike novog vremena, vlastodršci na Dunavu sami su popuštali narodima, koji su bili pod njihovom dominacijom. Tako se djelomično postiglo ono što se revolucijom ostvarilo u Francuskoj.

Novi val slobode 1848. ruši ponovno zaostale društveno-političke barijere. Ukida se feudalni sistem, ukida kmetstvo, dolazi do segregacije. Sve se te promjene odrazuju i u lovstvu.

Ranije je postojalo regalno pravo lova, koje je pripadalo vladaru, odnosno državi. Vladar je to pravo vršenja lova dijelio po svojoj volji veleposjednicima, feudalcima, koji su to pravo iskorištavali. Novim društvenim uređenjem i smanjivanjem veleposjeda moralo se tako i pravo lova promijeniti, te je u tu svrhu izdata posebna uredba Carskog kraljevskog namjesništva od 4. travnja 1856. godine.

Ukidanje feudalnog sistema i pravo lova samo za privilegirane, stvorilo je povoljne uvjete da se naglo počelo razvijati krivolovstvo, koje je uzimalo sve većeg maha.

Osnivanje našeg Društva - početak organiziranog lovstva u Hrvatskoj

Da bi se zaštitila lovišta i divljač, napredni lovci pobrinuli su se da stvore nove organizacione forme, pomoću kojih bi mogli, ne samo uspješno zaštititi, nego i uzgajati divljač. Tako su u cijeloj državi počela nicati društva za zaštitu lovstva. Kod nas je u Zagrebu osnovano prvo ova-kovo društvo pod imenom »Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji«. Pravila tog Društva odobrila je tadašnja Kraljevska zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove u Zagrebu 22. prosinca 1881. godine, a mjesec dana kasnije održana je i prva godišnja skupština 28. siječnja 1882. Za predsjednika izabran je jednoglasno grof Gjuro JeIIačić ml., a za tajnika dr Josip Fon. U Pravilima toga Društva piše, da je zadatak Društva: »da poboljša lov uopće svim dopustivim sredstvima, a napose da nastoji u tome, da se vlasnici tova, obzirom na provođenje zakonskih propisa međusobno podupiru, da nastoje u tome, da se stanje lova diže nagrađivanjem za zaštitu lova i promicanje društvenih svrha zaslužnih osoba, konačno da uvađa praktična sredstva i takove uredbe, kojima bi se lov prema lovnim pravilima izvađao te uopće dizao i promicao«.

Zadaci i pravila Društva

Članovi toga Društva bili su redoviti, utemeljitelji i začasni. Redoviti član Društva mogao je postati svako neporočno lice, koje živi na teritoriju Hrvatske, Slavonije i Krajine bez obzira na vjeru i narodnost, kojemu je stalo da napretka Društva.

Članovi Društva imali su uobičajena prava kao i danas tj. mogli su prisustvovati sjednicama upravnog odbora, dok su na glavnoj godišnjoj skupštini imali pravo vijećanja i pravo nadzora nad rukovođenjem društvenom imovinom. Ovo je Društvo pored ostalog izradilo osnovu zakona o lovu, koju je predložilo Kraljevskoj zemaljskoj vladi, kako se to vidi iz Šumarskog lista br. 5 iz 1883. godine.

Promjena imena, obnova, izdavanje »Lovačkog vjesnika«

Trećeg ožujka 1891. ovo je Društvo »uskrišeno i obnovljeno«, piše u izvještaju godišnje skupštine toga Društva, u »Prvo opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. Nešto promijenjena nova pravila odobrena su 30. lipnja 1891.

Slijedeće godine 28. ožujka 1892. zaključeno je, da se izda glasilo društva pod imenom: »Viestnik prvoga općega družtva za gojenje lova i ribarstva«.

Ponovne promjene imena Društva

Kasnije je ovo Društvo još dva puta mijenjalo svoje ime. Tako 1897. mijenja ga u »Opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«, a 13. travnja 1919. na prijedlog dr Milovana Zoričića konačno u »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. Ovo je Društvo dalo tiskati svoja pravila iz kojih se vidi da je svrha društva unaprijediti cjelokupno domaće lovstvo i ribarstvo i braniti interese svojih članova, posjednika lovišta i lovočuvara. Da bi se to postiglo, Društvo je postavilo sebi zadatak; da održava sastanke u raznim mjestima Hrvatske i Slavonije; da radi koordinirano sa sličnim društvima u domovini i inozemstvu; da sakuplja znanstvena djela o lovnoj nauci; da izdaje stručni časopis; da priprema lovačke izložbe; da se zalaže za provođenje lovačkih propisa; da podupire vlasnike lovišta oko podizanja lova i uzgajanja divljači; da se bori protiv zvjerokradica; da daje potpore lovočuvarskom osoblju, koje je stradalo prilikom vršenja svoje dužnosti, odnosno da pruža materijalnu pomoć njihovim udovicama i siročadi.

Napose treba istaći naročito naprednu odluku pravila, prema kojima su i žene mogle biti ravnopravni članovi Društva (§ 5.). Članovi toga Društva bili su utemeljitelji, po-dupirajući, pravi članovi I i II reda, te začasni članovi.

Odbor se sastojao od predsjednika, dva podpredsjednika, pet odbornika, te dva zamjenika.

Društvo je imalo i svoj znak, koji se do danas uspio sačuvati kod pojedinih članova.

Ugled toga Društva bio je vrlo velik. Tako je u anketi oko izrade nacrta novog lovnog zakona sudjelovao predsjednik društva i dva odbornika. Oni su zastupali stanovište odbora, do kojeg je došlo nakon izmjene mišljenja i diskusija na društvenim sjednicama.

Nacionalna svijest

Već od samog početka se kroz Društvo provlačila svijetla nit nacionalne svijesti. Tako vidimo još 1895. godine kada je Marko grof Bombelles predložio na sjednici u-pravnog odbora da se raspravi pitanje, citiramo: »ne bi li možda bilo u interesu društva, a i za omogućiti što brži i višebrojni pristup novih članova Društvu, da se osim hrvatskog izdanja društvenog vjesnika izdaje još i kakav posebni njemački list ili bar godišnjak«, da odbor nije prihvatio prijedlog svog predsjednika držeći - kako doslovce piše u zapisniku odborske sjednice: »da se njemačko izdanje društvenog glasila ne bi nipošto moglo ni dalo u sklad dovesti sa svrhom i intencijama kao i hrvatskim značenjem društva. Ukoliko je pako u interesu Društva da se i strani svijet upozna s našim lovačkim prilikama i društvenim radom, to se ovoj svrsi dade i tim zadovoljiti, bude li društvena uprava i pojedini članovi u to ime svrsishodnoj vijesti i članke u raznih stranih strukovnih časopisa obje-lodanjivati, koji će opet takove i u svom interesu uvijek rado primati kako se to i do sada zbivalo«.

Isto tako Društvo je odustalo od sudjelovanja na Među-narodnoj lovačkoj izložbi u Beču 1910. god., jer mu nije bilo dopušteno da izlaže lovstvo Hrvatske i Slavonije samostalno - odvojeno od Mađarske.

Djelovanje Društva na donošenje novog Zakona o lovstvu; briga o zaštiti divljači

Ovakovih i sličnih primjera bilo je kasnije nekoliko. Pored toga Društvo je imalo i vrlo naprednih i dalekovidnih nazora. Tako je već 1892. godine raspravljalo o tome kako bi se zaštitila Obedska bara od lova, jer se primjetilo da su ptice močvarice počele nazadovati.

Dakle, još onda, kad se u Evropi nije znalo za zaštitne pojase, za nacionalne parkove, naše Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva raspravlja i traži modus da se Obedska bara proglasi nacionalnim parkom.

Na inicijativu našeg Društva donesen je suvremeni zakon o lovu 1893. godine. Taj hrvatski zakon o lovu bio je općenito pozdravljen kao najbolji zakon te vrste na teritoriju Austro-Ugarske, puno bolji nego što je bio mađarski.

1

Veza sa inozemstvom

No, naše je Društvo pored živog sudjelovanja u rješavanju nacionalnih problema održavalo veze i s inozemnim društvima. Tako je bilo pozivano na različite izložbe, koje su priređivala inozemna udruženja kao Der Wiener Jagd-klub, Niederosterreichischer Jagdschutzverein, Oesterreichischer Klub fur Luxushunde itd. Osim toga naše je Društvo sudjelovalo i na priredbama lovaca u inozemstvu, tako na općem lovačkom kongresu u Beču 1901. godine, na kojem je bio delegat Društva tajnik Fran Kesterčanek.

Za vrijeme međunarodne lovačke izložbe u Beču 1910. godine održavan je i II Međunarodni kongres lovaca, na kojem je i naše Drutšvo bilo zastupano. Predsjednik Društva Miroslav grof Kulmer bio je na tom kongresu izabran za podpredsjednika I sekcije, koja je imala raspravljati o narodno-gospodarstvenoj vrijednosti lova.

I ovaj izbor znak je ugleda, koji je naše Društvo uživalo u inozemstvu.

Velika pažnja kinologiji

Kako se ovo Društvo bavilo svim pitanjima koja zadiru u lovstvo, tako je ono već od svog početka posvećivalo veliku pažnju kinologiji. Ovo je Društvo već onda isticalo da za valjani lov dolaze u obzir samo čistokrvni psi. No tih pasa nije bilo mnogo, zato je odlučeno na godišnjoj skupštini 1897. godine, na prijedlog člana Kočonde, da se nabave u prvom redu čistokrvni lovački psi ptičari, koji bi se dali članovima na daljnji uzgoj.

Godinu dana prije postalo je naše Društvo i član austrijskog društva za uzgoj čistokrvnih pasa u Beču (1896).

U namjeri da propagira i proširi upotrebu čistokrvnih pasa, ovo je Društvo pokušalo nekoliko puta da priredi izložbu lovačkih pasa, ali zbog malenog broja takvih pasa izložba se morala odgađati sve dok to konačno nije uspjelo prvi put 1906. godine. Od onda ovakovih je izložbi i smotra pasa bilo dosta često.

Prva natjecanja u streljaštvu

I u sportskom streljaštvu naše je Društvo odigralo pionirsku ulogu. Desetog srpnja 1913. godine osnovana je u tom Društvu posebna sekcija za gađanje na glinene golubove pod imenom »Streljački klub«. Kratko iza toga susretljivošću Upravnog odbora HAšK-a (Hrvatski akademski sportski klub) stavljeno je našem Društvu na raspolaganje igralište u Maksimiru, na kojem su montirani nabavljeni strojevi za izbacivanje glinenih golubova, te se odmah počelo s treniranjem.

Još iste godine 14, 17. i 21. studenoga 1913. godine održana su i prva nagradna natjecanja na trapu. Najuspješniji strijelac na tim natjecanjima bio je Josip Bombelles iz Vinice, koji je pucao izvan konkurencije pošto je za tu priredbu pripremio lijepi poklon: prvu počasnu nagradu najboljem strijelcu - pobjedniku.

Natjecatelji su bile i žene

Vrijedno je napomenuti da su na tim natjecanjima prvi puta sudjelovale i žene. Ada Vranyczany i Vera Spun-Strižić uvjerljivo su pokazale da i one znaju dobro rukovati oružjem.

Drugo veliko nagradno natjecanje održalo se 1. i 17. svi-bnja 1914. godine. Odaziv je bio vrlo velik, polučeni su odlični rezultati. No, ovo je nažalost bilo ujedno i zadnje sportsko gađanje, jer je iza toga došao rat.

Poslije rata športsko se streljaštvo počelo opet polagano razvijati da bi 1925. godine dalo prve krupne rezultate. Od te godine pa nadalje broj strijelaca i streljačkih klubova, a u vezi s tim i sportska natjecanja, u stalnom su porastu.

Lovačke izložbe

Plodniji rad se također pokazao u sudjelovanju i održavanju lovačkih izložbi. Tako 1896. godine u Budimpešti naše Društvo dobiva zlatnu izložbenu kolajnu, koju pohranjuje u Arheološkom muzeju. 1899. godine priređuje prvu izložbu u Zagrebu. Zatim slijedi druga 1900. godine, iza toga treća 1902. godine, četvrta 1906. godine, peta 1925. godine, šesta 1928. godine, sudjeluje na Međunarodnoj lovačkoj izložbi 1937. godine u Berlinu. Za organizatore naše države na toj izložbi imenovan je tadašnji tajnik ovog društva dr Alfons Šemper. Ovaj je izbor ponovno dokaz velikog ugleda, koje je naše Društvo uživalo kod ostalih lovaca u državi.

2

Društveni život

Prvi sastanci našeg Društva imali su više karakter prija-teljskih sastanaka i održavali su se u prostorijama Grand hotela, pa u hotelu Tri gavrana, zatim u Varoškoj pivnici. Kako je članstvo postajalo brojnije, to se pokazala potreba za stalnim prostorijama. Prve takve prostorije bile su u Hrvatskom slavonskom gospodarskom društvu, a glavne godišnje skupštine održavale su se u Zoološkom muzeju. 1898. godine iznajmio je ovo Društvo prostorije u novosagrađenom šumarskom domu. 1909. godine seli se naše Društvo na Trg Kralja Tomislava broj 7. No već slijedeće godine seli se opet u Petrinjsku ulicu 30. 1928. godine prelazi u Gajevu ulicu br. 46, a od 1935. nalazi se u svojim današnjim prostorijama Gajeva ul. br. 6.

3

4

Društvo je vlasnik svojih prostorija

Sve do 1956. godine društvo je unajmljivalo svoje prostorije i vječito je moralo strahovati pred otkazom, koji je na kraju i uslijedio, kada se Kinološki savez Hrvatske trebao useliti u te prostorije. No brzom i pomalo smionom akcijom »Moj dom«, koju je vodio predsjednik Društva prof. dr Albert Starzyk, uspjelo je: sakupiti potrebna sredstva i kupiti do tada unajmljivane prostorije, te tako definitivno riješiti to mučno pitanje.

U najvećoj prostoriji našega doma, koja služi za održavanje sjednica i predavanja, nalazi se stilski namještaj, koji potječe od našeg pokojnog člana Ante Kogla, a velika uljena slika u toj prostoriji, rad Otona Ivekovića, prikazuje jelena, koga je pokojni Kogl ustrijelio u Repašu.

Organiziranje lovstva u Hrvatskoj i Slavoniji

Ako se ponovno vratimo u prošlost, vidjet ćemo da se društvena aktivnost protezala teritorijalno na cijelo područje Hrvatske i Slavonije. Društvo je postepeno proširivalo svoju djelatnost i funkciju. No zbog povećanih administrativnih poslova, jer su se našem Društvu počeli sve više obraćati lovci i lovačka udruženja iz čitave Hrvatske i Slavonije, moralo je Društvo provesti reorganizaciju svog poslovanja.

1895. godine zaključeno je da se imenuju povjerenici - osobe koje bi u važnijim mjestima izvan Zagreba radile na ostvarivanju zadatka Društva šireći njegove ideje. 15. srpnja iste godine prihvaćen je pravilnik i imenovani prvi povjerenici.

5


Osnivanje Lovačkog saveza Hrvatske

Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva odigralo je važnu ulogu i kod osnivanja Saveza lovačkih društava Hrvatske i Slavonije.

Tako je naše Društvo prigodom lovačke izložbe, koju je ono organiziralo 8. rujna 1925. u Zagrebu, sazvalo konferenciju izaslanika lovačkih društava, na kojoj se raspravljalo i zaključilo da se osnuje Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju.

7

10. prosinca 1925. godine sazvana je u Zagrebu glavna skupština delegata svih lovačkih društava, na kojoj su pri-hvaćena pravila i izabrana uprava Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju. Za predsjednika izabran je dr Milovan Z o r i č i ć, a za tajnika ing. Ivo Č e o v i ć: obojica članovi našeg Društva.

Osnivanje Lovačkog saveza Jugoslavije

Kratko iza toga naše Društvo pokreće pitanje osnivanja Lovačkog saveza Jugoslavije. Nakon pregovora došlo je konačno do osnivanja tog Saveza. I tu su naši članovi zauzeli važne položaje u upravi.

Nakon usvajanja jedinstvenog lovačkog zakona za cijelu staru Jugoslaviju tražile su neke upravne vlasti polaganje lovačkog ispita. Kod nas je taj zadatak povjeren Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva. Tako se otpočelo s polaganjem prvih lovačkih ispita. Kasnije je Društvo izradilo pravilnik i za fakultativne lovačke ispite.

Prvi lovački ispiti

Tim su se ispitima dobrovoljno podvrgavali mnogi članovi Društva, a i drugi lovci, koji su željeli dokazati da poznaju suvremenu lovnu nauku i da budno prate sva zbivanja na tom području.

Premda je osnivanjem Saveza lovačkih društava Hrvatske veliki dio funkcija našeg Društva prešao na Savez, članovi našeg Društva su i nadalje vrlo aktivno i živo sudjelovali u rješavanju svih aktuelnih zadataka, koji su postavljeni lovstvu i uzgoju divljači.

Referat o zecu

Iz tog doba imamo sjajan referat ing. Ive Čeovića, koji je ustao u obranu zeca, u času, kad je već izgledalo da će ga iz neupućenosti proglasiti štetočinjom i staviti izvan zaštite.

8

Rad na prosvjećivanju izobrazba lovačkih kadrova

No, glavno težište svoje aktivnosti Društvo je prenosilo na šire prosvjećivanje. U tu svrhu upravni odbor traži od vlasti da se u pučkoškolske čitanke uvrštavaju štiva o lovnoj zoologiji, kako bi se već kod djece razvio interes za divljač, za njen život i njenu zaštitu.

Članovi Društva odlaze i u provinciju, gdje drže razna predavanja o lovstvu, uzgoju divljači, lovnoj privredi, kinologiji itd.

Za vrijeme drugog svjetskog rata prestaje svaka aktivnost našeg Društva, mnogi su članovi otišli u borbu; mnogi u zarobljeništvo, a mnogi se od tamo nije više vratio. Nastalo je doba kada se društvene sjednice nisu mogle održavati; društvenih sastanaka nije bilo; nastalo je potpuno mrtvilo aktivnosti članova. Jedino što je pokazivalo da Društvo još postoji bio je »Lovački vjesnik« koji se, usprkos svim nedaćama, uspio održati i nije prestao izlaziti.

Lovački tečajevi

Poslije oslobođenja naši članovi Društva pojačavaju svoju aktivnost. Održavaju se predavanja u duhu novog društvenog poretka za širu javnost. Drže se seminari za napredno lovce. Od 1951. godine u dogovoru s Lovačkim savezom Hrvatske, otvaraju se tečajevi za lovačke stažiste u okviru Sekcije za kulturno prosvjetni rad Društva. Odmah slijedeće godine Društvo izdaje skripta za svoje stažiste kako bi se omogućilo lakše pripremanje za lovački ispit. Tečajevi se održavaju dva puta godišnje: u proljeće i jesen. Svaki tečaj traje dva mjeseca s po osam sati nastave tjedno. Na kraju tečaja polažu se ispiti pred komisijom, koju sačinjavaju predavači. Do sada je održano 55 tečajeva, a ispit je položilo 3.483 kandidata. Predavači su svjesni, iskusni lovci, koji s mnogo truda i ljubavi prenose svoje znanje mladim kandidatima izgrađujući tako novi lik lovca našeg doba.

Iz prvih skripata razvio se u toku vremenu udžbenik: »Uvod u lovstvo«, koji je nedavno doživio treće izdanje. Usko povezano s gradivom u knjizi, Društvo je sastavilo i testove za polaganje lovačkih ispita, koji se sada koriste u cijeloj Hrvatskoj.

Iz ovog letimičnog pregleda života našeg Društva, čiju 100-godišnjicu danas slavimo, mogli bismo možda dobiti krivi dojam: da je naše Društvo od svog početka živjelo smirenim, bezbrižnim životom. Međutim to nije uvijek bilo tako. U toku njegovog postojanja preko naše su zemlje prešla dva strašna rata, koja su iz naših društvenih redova odnijela mnoge dobre članove, vrijedne sinove ove zemlje. Naše je Društvo u prošlosti imalo i sitnih neprijatelja, koji često nisu mogli da shvate, da može postojati i nesebični, pošteni rad za opću korist.

No, na sreću vrijeme, koje nam je dolazilo u susret, nosilo je sa sobom uvijek zrelija prosuđivanja i pravednije misli. U tome je i ležala zaštitna snaga našega Društva, snaga koja ga je uspjela sačuvati i održati kroz toliki dugi niz godina do danas.

Osnovna aktivnost - opći napredak društva

Od prvoga dana svog opstanka Društvo je sebi postavilo za cilj jedino i isključivo opće-korisnu djelatnost oko nacionalnog podizanja lovstva. Društvo nije nikada pružalo svojim članovima bilo kakvu pogodovnost; nije imalo vlastitog lovišta; niti je osiguravalo svojim članovima mogućnost lovljenja u bilo kojem lovištu. Članovi su kroz svih 100 godina savjesno udovoljavali društvenim obavezama i radili altruistički šireći razumijevanje za nacionalni uzgoj, zaštitu divljači i opći napredak lovstva.

Odlikovanja Društva

Za svoj rad Društvo je u toku vremena primilo više pri-znanja, pohvala i odlikovanja, od kojih mu je, svakako, najvrijednije - Lovačko odlikovanje I reda - koje mu je u povodu 80-godišnjice postojanja i uspješnog djelovanja uručio drug Karlo Mrazović, predsjednik Lovačkog saveza Hrvatske.

9

»Lovački vjesnik« uvijek je bio okrenut lovu

Za čitavo to vrijeme: djelovanja našega Društva, sva htijenja, nastojanja i zbivanja, odražavala su se i našla puni izraz u »Lovačkom vjesniku« listu koji je uvijek bio okrenut našem lovcu. Prvi se broj pojavio kao dvobroj za siječanj i veljaču 1892. godine. Tajnik društva Fran Zav. Ke-sterčanek postao je ujedno i prvi urednik lista. Zahvaljujući nesebičnom i marljivom radu toga čovjeka snažnih intelektualnih sposobnosti, list je od samog početka uspješno krenuo u život. Već u prvom godištu list je imao opseg od 148 stranica formata 15,5 x 24,5 cm, a tiskan je u Zagrebu. Iz godine u godinu list stalno povećava broj stranica, ali isto tako mijenja mjesto tiskanja.

Oblik časopisa se mijenjao

Tako vidimo da se već slijedeće godine nakon izlaženja, tiska u Varaždinu, pa onda u Križevcima. Već četvrte godine opseg godišta obuhvaća 208 stranica. Pete godine svog izlaženja list mijenja format na 24,5 x 32 cm, dakle na gotovo dvostruku veličinu, što se, naravno, odrazuje i na broj stranica, tako da naredna godišta obuhvaćaju 144 stranice. Nakon punih tri decenija, novi urednik lista Ervin Rosler 1922. godine mijenja vanjski lik lista i prelazi na manji format: 12 x 22 cm, koji je ostao nepromijenjen i za vrijeme uredništva trećeg tajnika i urednika dra Alfonsa šempera sve do poslije oslobođenja 1946. godine kada ga je Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva sporazumno i besplatno ustupilo Lovačkom savezu Hrvatske.

10

Vjesnik postaje glasilo Saveza NR Hrvatske

No time nije prestalo surađivanje društva u listu, naprotiv, njegovi prominentni članovi nastavljaju dalje pišući članke iz svih područja lovstva, obogaćujući tako vrijednim doprinosima sadržaj svojeg »mezimčeta«, kako su ga nazivali naši stari lovci.

Listajući stranicama starih, požutjelih brojeva lovačkog vjesnika vidimo da su autori članaka bili zaokupljeni pro-blematikama u lovstvu, koje se do danas nisu bitno pro-mijenile. I onda su postojala otvorena pitanja u lovstvu, slična ovima, sa kojima se danas susrećemo.

»Lovački vjesnik« i njegovi suradnici

Od autora članaka, koji su se onda najčešće pojavljivali pišući o divljači, lovu, streljaštvu, balistici, kinologiji i dr. možemo pročitati imena kao što su Fran Ž. Kesterčanek, prof. dr Ervin Rossler, dr Alfons Šemper, inž. Zlatko Turkalj, Danko Anđelinović, dr Josip Balen, Nikola Bošnjak, dr Iso Cepelić, inž. Ivo Čeović, dr Ivo Gorog, Ljubiša Ivković, Milan Knežević, Dušan Nikolajević, dr Milan Marinović i drugi. Od 1925. godine pojavljuje se Milovan Zoričić vrlo plodnim radom pišući iz svih područja lovne nauke i zakonodavstva. Te iste godine Lovački vjesnik obogaćuje svoj sadržaj i time što postaje glasilo Lovačkog saveza Hrvatske.

11

Društvo danas broji oko 1600 članova

Danas, kada se osvrnemo na našu daleku prošlost i kada pogledamo kako se od one male šačice ljudi: entuzijasta, rodoljuba, ljubitelja prirode, divljači i nacionalnog dobra, razvilo veliko društvo od 1600 članova, možemo biti ponosni i sretni. No, naša sreća prelazi okvire naše organizacije, jer proslava 100-godišnjice našeg Društva predstavlja ujedno i jubilej cjelokupnog organiziranog lovstva naše Republike.

KRONOLOŠKI PRIKAZ HRVATSKOG DRUŠTVA ZA GAJENJE LOVA I RIBARSTVA
1881 - 1981

1881.

Odobrena pravila

Osnovana je prva lovačka organizacija kod nas - »Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« današnje - »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. Pravila toga Društva odobrila je Kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu 22. prosinca 1881. godine.

1882.

Ciljevi Društva

28. siječnja 1882. održana je prva skupština »Društva za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji«. Cilj je Društva bio da se na području Hrvatske i Slavonije zaštiti lov, jer je nakon ukidanja feudalnog sistema došlo do znatnog uništavanja divljači.

Pored toga, sudeći prema dokumentima, Društvo je raz-vijalo dvostranu aktivnost. S jedne strane upućivalo je članstvo na suvremenije načine lovnog gospodarenja organizirajući ga u zajedničku akciju, dok je s druge strane nastojalo utjecati na tadašnje vlasti da i one pomognu razvoju lovstva. Ovim svojim nastojanjima Društvo je udarilo temelje organiziranog lovstva i lovačke organizacije u Hrvatskoj.

1883.

Zakon o lovu

»Društvo za obranu lova u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« izradilo je osnovu Zakona o lovu i istu predložilo zemaljskoj vladi u Zagrebu. Od tada pa sve do danas Društvo je aktivno surađivalo u donošenju lovnog zakonodavstva dajući inicijative i obavještavajući i nadležne vlasti i javnost o potrebama lovstva u Hrvatskoj.

1886.

»Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« ubrzo je osjetilo potrebu približavanja terenu, te je bilo inicijator osnivanja samostalnih lokalnih organizacija »za obranu lova«. Tako je na inicijativu Društva za obranu lova osnovano 1886. u Zlataru »Zagorsko društvo za o-branu lova«.

1891.

Prvo društvo u Hrvatskom Zagorju

Na inicijativu »Društva za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« osnovano je u Zagrebu »Prvo zagrebačko lovačko društvo«. Tokom godina koje slijede, Društvo je pomoglo osnivanju gotovo svake lovačke organizacije u pokraijni.

1892.

Prva promjena imena Društva

»Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« promijenilo je ime u »Prvo opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«.

Iste je godine izašao prvi broj »Viestnika prvog općeg hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva«, kasnije »Lo-vačko-ribarskog vjesnika« i današnjeg »Lovačkog vjesnika«.

Zaštita Obedske bare

Društvo poduzima akciju da se zaštiti »Obedska bara, da u njoj ne nazaduje i dalje lov na ptice močvarice što se počelo opažati«. Kao što se vidi, davno prije uvođenja nacionalnog parka Obedska bara.

1896.

Društvo sudjeluje na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, te je za uspjelu postavu lovačke izložbe nagrađeno zlatnom izložbenom kolajnom.

Kesterčanekovo »Lovstvo«

Objavljena je druga knjiga s područja lovstva u Hrvatskoj. Pisac knjige »Lovstvo« bio je prof. F. 2. Kesterčanek, tadanji tajnik Društva i urednik društvenog glasila. Ovo je početak živahne nakladne djelatnosti, koja je svoj puni zamah dobila poslije Oslobođenja.

1897.

Društvo mijenja ime u »Opće hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva.

»Hrvatski lovdžija«

Na inicijativu Društva štampan je »Hrvatski lovdžija« šu-marskog nadzornika Josipa Ettingera.

1898.

I opet na inicijativu društva Josip Ettinger publicira poznati »Šumarsko-lovački leksikon«.

Prvi delegati iz Slovenije i Srbije

Na glavnoj godišnjoj skupštini ove godine po prvi puta prisustvuju predstavnici lovačkih organizacija iz Srbije i Slovenije. Te je godine začeta šira suradnja između lovaca Hrvatske, Srbije i Slovenije, što svjedoči, da lovačke orga-nizacije nisu gledale samo svoje uske stručne interese, već su se uklapale u široka kretanja nacionalnih snaga bez obzira na nametnute državne granice.

1899.

Prva lovačka izložba

Društvo priređuje Prvu nacionalnu lovačku izložbu. Za ondašnje prilike u Hrvatskoj, izložba je bila prava senzacija, jer se putem ove, a i kasnijih izložbi, širokom krugu građanstva ukazalo na bogatstvo naše faune, na visoku kvalitetu naše divljači i na njen perspektivni ekono-ski značaj.

1900.

Društvo priređuje Drugu Lovačku izložbu.

1901.

Ponovna promjena imena

Društvo ponovo mijenja ime u »Prvo opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribolova«.

1902.

Društvo priređuje Treću lovačku izložbu.

1906.

Prva izložba i utakmica lovačkih pasa

Društvo organizira Prvu izložbu lovačkih pasa u Zagrebu prigodom Zemaljske gospodarske izložbe. Time su udareni temelji ne samo lovne već sveukupne kinologije u Hrvatskoj. Društvo je između dva rata bilo i inicijator osnivanja kinološke organizacije u Hrvatskoj.

Društvo priređuje Četvrtu lovačku izložbu.

1909.

Društvo predlaže vladi u Zagrebu da se osnuje Lovo-čuvarska i iugarska škola.

1910.

Odbijeno sudjelovanje na izložbi lova u Beču

Društvo se sprema za Međunarodnu izložbu u Beču. Kako društvu nije dozvoljeno da izlaže lovstvo Kraljevine Hrvatske i Slavonije samostalno, odvojeno od Mađarske, to na izložbi nije sudjelovalo.

Hrvatska je u stvarima lova bila autonomna i imala je Zakon o lovu različan od Mađarske.


 


 


 

 

Related Articles

Odličja

Lokacija

Gajeva ulica 6
10000, Zagreb

Radno vrijeme

Od 16:00 do 19:00 sati
Srijeda i petak

Kontaktirajte nas

Telefon: 01 4811 541
Email: info@hdglir.hr