Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva (HDGLiR) s ponosom ulazi u svoju 145. godinu neprekidnog djelovanja. Tim povodom pripremamo reprezentativnu promociju monografije koja će po prvi put na jednom mjestu objediniti arhivsku građu, povijesne fotografije i svjedočanstva o razvoju lovstva i ribolova u Hrvatskoj od 1881. godine do danas.
Projekt je trenutno u završnoj fazi pripreme, a kako bismo osigurali razinu dostojnu ovakvog jubileja, planiramo sljedeće:
- Izdavanje monografija naklade 500 primjeraka, tvrdi uvez, luksuzni tisak u boji
- Svečana promocija u listopadu 2026., uz okupljanje uzvanika iz javnog i društvenog života.
Monografija će biti dostupna za sve članove Društva, ali i ljubitelje lova, lovstva i prirode.
Prenosimo Vam riječ recenzenta:
Riječ recenzenta
„HRVATSKO DRUŠTVO ZA GAJENJE LOVA I RIBARSTVA 1881. – 2025.“
Izrada monografija lovačke tematike u novije je vrijeme postala ključna sastavnica hrvatske lovačke kulture. Na prvi pogled, pisanje ovakvog štiva predstavlja izolirani čin naglašavanja važnosti lovstva u konstituiranju suvremene hrvatske države ili opravdanja lova kao jedne od inačice ruralne rekreacije. No, sagledavajući lovačku kulturu unutar europskih okvira, monografije lovačke tematike imaju daleko dublju poruku. S jedne strane, one daju vrlo čvrsta uporišta u dokazivanju važnosti lovstva u očuvanju životinjskih vrsta, dok s druge strane ukazuju na tradicijske okvire ove ljudske djelatnosti, koja je prepoznata i kao svjetska kulturna baština.
Monografija Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva 1881. – 2025. spada u red malobrojnih djela, koje čitatelju ukazuje na genezu lovačke kulture u Hrvata. Bez obzira o kojoj se struci radi, stručnjaci će uvijek kritizirati zakonodavne propise. Toga nije pošteđena ni lovačka struka. No, postavlja se pitanje možemo li kao stručnjaci na vrijeme prepoznati propuste u zakonodavstvu i na svoj način unaprijediti gospodarenje? Slom feudalnog sustava u srednjoj Europi, s današnjeg demokratskog gledišta nedvojbeno je predstavljao presedan, svojevrsnu revoluciju u unapređenju klasnih ravnopravnosti i u svakom slučaju je bio napredan u humanističkom smislu. No, ispostavilo se da je u nekim područjima ljudske aktivnosti doveo do anarhije. Prvi dio monografije upravo govori o toj problematici. Za humanista, svaka mjera koja vodi ka egalitarnosti ljudskog društva obično je prihvaćena s pohvalama. S gledišta lovstva, kao ljudske djelatnosti čija je temeljna doktrina potrajnost (održivost) gospodarenja resursom kao što je divljač, ovakve društvene promjene izazvale su nestanak većine vrsta divljih životinja na širem europskom prostoru. U ovakvim situacijama, obično dolazi do odgovora struke. Na našim prostorima, odgovorio je onaj dio stanovništva koji je najbolje shvatio rezultate pustošenja prirode. Vjerojatno je osuda ovakve devastacije prirode dolazila iz nekoliko društvenih slojeva, no dio plemstva se svakako potrudio pokušati spasiti što se spasiti da. Taj pokušaj spasa divljači i divljih životinja zbio se upravo 1881. godine i urodio je plodom. Osnivanje „Društva za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji“, zapravo počinje razvoj potrajnog modela gospodarenja s divljači i lovnim kadrom u nas.
Stoga se može reći kako monografija predstavlja prikaz geneze Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, koje kroz svojih gotovo 150 godina postojanja unatoč zakonodavnim i društvenim pritiscima zadržava svoju prvobitnu ideju, zbog koje je i nastalo. Poglavlja monografije imaju svoj kronološki red, no u pojedinim dijelovima ona se isprepliću. Tako se jasno uočava kako osnivači i članovi Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva (HDGLIR), paralelno rade na poboljšanju lovnog zakonodavstva, razvoju lovne kinologije te promidžbi lovstva. Ova potonja aktivnost ogleda se u pokretanju prvog stručnog lovačkog časopisa („Viestnik Prvoga obćeg hrvatskoga družtva za gojenje lova i ribarstva“) te organiziranju lovačkih izložbi. Na temeljima prvog hrvatskog lovačkog časopisa nastao je i „Lovački vjesnik“, recentno lovačko glasilo te se može reći kako lovački tisak u nas izlazi u kontinuitetu od preko 130 godina. Iako se danas lovačke izložbe još malo gdje održavaju (posljednja nacionalna je održana 2006. u Zagrebu), do kraja 20. stoljeća su one igrale ključnu ulogu u promidžbi lovstva i lovnog turizma, za što je u prošlosti nedvojbeno ključnu ulogu odigralo HDGLIR.
Poglavljem „Lov u Kraljevini SHS i prvoj Jugoslaviji“ otvara se nova stranica u koncepciji rada HDGLIR-a. Iako se zadržalo dominalno pravo lova, tijekom razdoblja između Prvog i Drugog svjetskog rata dolazi do osnivanja tzv. „Hrvatskih seljačkih lovačkih društava“. Zapravo se radi o počecima masovnog novačenja novih lovaca i općenito omasovljenja lovstva uopće. Ono je, kao i danas, povezano s prebrzom i nedovoljnom obukom lovaca, što za posljedicu ima pad kvalitete lovnog gospodarenja. U stvari, od tog trenutka nastaje dihotomija u gospodarenju te se jasno mogu uočiti dva pravca bavljenja lovstvom – amatersko i profesionalno. Tijekom godina ove razlike postaju sve jasnije. Od svog osnutka pa do danas, HDGLIR je doživio i veliku transformaciju strukture članstva. Prvotno, članovi HDGLIR-a su gotovo isključivo bili iz reda plemstva, na početku 20. stoljeća, postepeno ulaze pripadnici viših slojeva građanske aristokracije. U drugoj polovici 20. stoljeća u Društvo se, osim visokoobrazovanih lovnih stručnjaka, učlanjuju ugledni sportaši, novinari, liječnici, prosvjetni radnici, znanstvenici i predstavnici ostalih visoko obrazovnih profesija, odnosno pripadnici intelektualne elite. To svakako daje novi pečat Društvu, ali i ide u prilog tezi kako lovstvo i ribarstvo ne poznaju granica. Dokaz tome je i organizacija i pokroviteljstvo niza umjetničkih izložbi i niza predavanja, u kojima se u prostorima Društva promovira ideja poštivanja divljih životinja i prirode uopće. Sama predavanja i tribine predstavljaju nastavak tradicije izobrazbe lovaca, koje je Društvo provodilo tijekom 50-tih i 60-tih godina 20. stoljeća.
Monografija završava popisom bivših i sadašnjih članova, kojih je tijekom 144 godine postojanja Društva bilo oko 12 000. Pregledom članstva, jasno se uočava kako HDGLIR nije bio isključivo udruga lokalnog značajka jer su članovi bili i jesu iz svih krajeva Hrvatske. Rezimirajući sadržaj Monografije, u potpunosti je opravdana teza o tradicijskim tekovinama lovstva u nas, što je u djelu potkrijepljeno nizom dokumenata, uglavnom iz pismohrane HDGLIR-a. Stoga ona predstavlja izuzetno vrijedno štivo u kojem će potencijalni čitatelj pronaći vrlo zanimljive podatke o razvoju lovstva, ne samo kao gospodarske grane, nego kao kulturne sastavnice naše nacionalne baštine. U skladu s time Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva spada u red onih udruga za koje se s pravom može reći kako su kroz svoj rad opravdali titulu tvorca i čuvara lovačke kulture u nas.
Recenzent:
Prof. dr. sc. Krešimir Krapinec
Ukoliko želite osobno pomoći realizaciji, možete se priključiti donacijom.
Vjerujemo da ćete prepoznati vrijednost ovog projekta koji slavi stoljeće i pol hrvatske tradicije.
Donaciju možete uplatiti na račun Društva – IBAN: HR2623600001101309772
Ukoliko možete osigurati donaciju ili sponzorstvo pravne osobe obavještavamo Vas da našim partnerima nudimo:
- Promociju: Isticanje logotipa tvrtke na promotivnim materijalima.
- Vidljivost: Predstavljanje tvrtke/organizacije na svečanoj promociji monografije.
- Zahvalu: Službeno priznanje u sklopu aktivnosti Društva i na web stranici.
Za sve dodatne informacije, detaljan troškovnik ili dogovor o modalitetima suradnje, izradu ugovora o donaciji/sponzorstvu stojimo Vam na raspolaganju putem e-maila
Unaprijed zahvaljujemo na Vašem vremenu i potencijalnoj podršci.
Svaki doprinos ima nemjerljivu vrijednost jer predstavlja potporu očuvanju običaja, tradicije i lovačke baštine od samih početaka na našim prostorima.
S poštovanjem,
Mr.sc. Damir Bagović dr., predsjednik Društva
Zagreb, svibanj 2026.
