Knjižica HDGLIR 1881.-1981.

Knjižica u povodu 100-godišnjice HDGLIR 1881.-1981.

U POVODU 100-GODIŠNJICE HRVATSKOG DRUŠTVA ZA GAJENJE LOVA I RIBARSTVA 1881 - 1981

Malo je društava u nas, koja su uspjela da se održe toliki niz godina i koja mogu nakon predanog rada od čitavog jednog stoljeća reći - naš trud nije bio uzaludan, naš je uspjeh velik i potpun.

Da bismo dobili jasniju sliku pod kakvim je prilikama nastalo Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva u Zagrebu - što predstavlja ujedno i početak organiziranog lovstva u Hrvatskoj - potrebno je da se u kratkim crtama vratimo u već pomalo zaboravljenu prošlost i osvijetlimo društvena zbivanja onoga doba koja su imala ogroman utjecaj na stvaranje novih socijalnih odnosa.

Duboke socijalne promjene i njihov utjecaj na lovstvo

Snažna erupcija potlačenog i poniženog naroda u Francuskoj nije ostala usko lokalizirana. Bljesak revolucije palio je i rušio feudalne tvrđave u državi, šireći se na sve strane. No kako se udaljavao od svog žarišta, gubio je postepeno od svoje žestine. Ali plamen novog duha nije se gasio. Iz ruševina i ognja nastao je val slobode, koji se širio dalje preko svih teritorija i granica. Tako je taj val slobode i novoga duha uzdrmao i temelje habsburške dinastije.

Poučeni događajima u Francuskoj, a svijesni nesalomljive snage i dinamike novog vremena, vlastodršci na Dunavu sami su popuštali narodima, koji su bili pod njihovom dominacijom. Tako se djelomično postiglo ono što se revolucijom ostvarilo u Francuskoj.

Novi val slobode 1848. ruši ponovno zaostale društveno-političke barijere. Ukida se feudalni sistem, ukida kmetstvo, dolazi do segregacije. Sve se te promjene odrazuju i u lovstvu.

Ranije je postojalo regalno pravo lova, koje je pripadalo vladaru, odnosno državi. Vladar je to pravo vršenja lova dijelio po svojoj volji veleposjednicima, feudalcima, koji su to pravo iskorištavali. Novim društvenim uređenjem i smanjivanjem veleposjeda moralo se tako i pravo lova promijeniti, te je u tu svrhu izdata posebna uredba Carskog kraljevskog namjesništva od 4. travnja 1856. godine.

Ukidanje feudalnog sistema i pravo lova samo za privilegirane, stvorilo je povoljne uvjete da se naglo počelo razvijati krivolovstvo, koje je uzimalo sve većeg maha.

Osnivanje našeg Društva - početak organiziranog lovstva u Hrvatskoj

Da bi se zaštitila lovišta i divljač, napredni lovci pobrinuli su se da stvore nove organizacione forme, pomoću kojih bi mogli, ne samo uspješno zaštititi, nego i uzgajati divljač. Tako su u cijeloj državi počela nicati društva za zaštitu lovstva. Kod nas je u Zagrebu osnovano prvo ova-kovo društvo pod imenom »Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji«. Pravila tog Društva odobrila je tadašnja Kraljevska zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove u Zagrebu 22. prosinca 1881. godine, a mjesec dana kasnije održana je i prva godišnja skupština 28. siječnja 1882. Za predsjednika izabran je jednoglasno grof Gjuro JeIIačić ml., a za tajnika dr Josip Fon. U Pravilima toga Društva piše, da je zadatak Društva: »da poboljša lov uopće svim dopustivim sredstvima, a napose da nastoji u tome, da se vlasnici tova, obzirom na provođenje zakonskih propisa međusobno podupiru, da nastoje u tome, da se stanje lova diže nagrađivanjem za zaštitu lova i promicanje društvenih svrha zaslužnih osoba, konačno da uvađa praktična sredstva i takove uredbe, kojima bi se lov prema lovnim pravilima izvađao te uopće dizao i promicao«.

Zadaci i pravila Društva

Članovi toga Društva bili su redoviti, utemeljitelji i začasni. Redoviti član Društva mogao je postati svako neporočno lice, koje živi na teritoriju Hrvatske, Slavonije i Krajine bez obzira na vjeru i narodnost, kojemu je stalo da napretka Društva.

Članovi Društva imali su uobičajena prava kao i danas tj. mogli su prisustvovati sjednicama upravnog odbora, dok su na glavnoj godišnjoj skupštini imali pravo vijećanja i pravo nadzora nad rukovođenjem društvenom imovinom. Ovo je Društvo pored ostalog izradilo osnovu zakona o lovu, koju je predložilo Kraljevskoj zemaljskoj vladi, kako se to vidi iz Šumarskog lista br. 5 iz 1883. godine.

Promjena imena, obnova, izdavanje »Lovačkog vjesnika«

Trećeg ožujka 1891. ovo je Društvo »uskrišeno i obnovljeno«, piše u izvještaju godišnje skupštine toga Društva, u »Prvo opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. Nešto promijenjena nova pravila odobrena su 30. lipnja 1891.

Slijedeće godine 28. ožujka 1892. zaključeno je, da se izda glasilo društva pod imenom: »Viestnik prvoga općega družtva za gojenje lova i ribarstva«.

Ponovne promjene imena Društva

Kasnije je ovo Društvo još dva puta mijenjalo svoje ime. Tako 1897. mijenja ga u »Opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«, a 13. travnja 1919. na prijedlog dr Milovana Zoričića konačno u »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. Ovo je Društvo dalo tiskati svoja pravila iz kojih se vidi da je svrha društva unaprijediti cjelokupno domaće lovstvo i ribarstvo i braniti interese svojih članova, posjednika lovišta i lovočuvara. Da bi se to postiglo, Društvo je postavilo sebi zadatak; da održava sastanke u raznim mjestima Hrvatske i Slavonije; da radi koordinirano sa sličnim društvima u domovini i inozemstvu; da sakuplja znanstvena djela o lovnoj nauci; da izdaje stručni časopis; da priprema lovačke izložbe; da se zalaže za provođenje lovačkih propisa; da podupire vlasnike lovišta oko podizanja lova i uzgajanja divljači; da se bori protiv zvjerokradica; da daje potpore lovočuvarskom osoblju, koje je stradalo prilikom vršenja svoje dužnosti, odnosno da pruža materijalnu pomoć njihovim udovicama i siročadi.

Napose treba istaći naročito naprednu odluku pravila, prema kojima su i žene mogle biti ravnopravni članovi Društva (§ 5.). Članovi toga Društva bili su utemeljitelji, po-dupirajući, pravi članovi I i II reda, te začasni članovi.

Odbor se sastojao od predsjednika, dva podpredsjednika, pet odbornika, te dva zamjenika.

Društvo je imalo i svoj znak, koji se do danas uspio sačuvati kod pojedinih članova.

Ugled toga Društva bio je vrlo velik. Tako je u anketi oko izrade nacrta novog lovnog zakona sudjelovao predsjednik društva i dva odbornika. Oni su zastupali stanovište odbora, do kojeg je došlo nakon izmjene mišljenja i diskusija na društvenim sjednicama.

Nacionalna svijest

Već od samog početka se kroz Društvo provlačila svijetla nit nacionalne svijesti. Tako vidimo još 1895. godine kada je Marko grof Bombelles predložio na sjednici u-pravnog odbora da se raspravi pitanje, citiramo: »ne bi li možda bilo u interesu društva, a i za omogućiti što brži i višebrojni pristup novih članova Društvu, da se osim hrvatskog izdanja društvenog vjesnika izdaje još i kakav posebni njemački list ili bar godišnjak«, da odbor nije prihvatio prijedlog svog predsjednika držeći - kako doslovce piše u zapisniku odborske sjednice: »da se njemačko izdanje društvenog glasila ne bi nipošto moglo ni dalo u sklad dovesti sa svrhom i intencijama kao i hrvatskim značenjem društva. Ukoliko je pako u interesu Društva da se i strani svijet upozna s našim lovačkim prilikama i društvenim radom, to se ovoj svrsi dade i tim zadovoljiti, bude li društvena uprava i pojedini članovi u to ime svrsishodnoj vijesti i članke u raznih stranih strukovnih časopisa obje-lodanjivati, koji će opet takove i u svom interesu uvijek rado primati kako se to i do sada zbivalo«.

Isto tako Društvo je odustalo od sudjelovanja na Među-narodnoj lovačkoj izložbi u Beču 1910. god., jer mu nije bilo dopušteno da izlaže lovstvo Hrvatske i Slavonije samostalno - odvojeno od Mađarske.

Djelovanje Društva na donošenje novog Zakona o lovstvu; briga o zaštiti divljači

Ovakovih i sličnih primjera bilo je kasnije nekoliko. Pored toga Društvo je imalo i vrlo naprednih i dalekovidnih nazora. Tako je već 1892. godine raspravljalo o tome kako bi se zaštitila Obedska bara od lova, jer se primjetilo da su ptice močvarice počele nazadovati.

Dakle, još onda, kad se u Evropi nije znalo za zaštitne pojase, za nacionalne parkove, naše Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva raspravlja i traži modus da se Obedska bara proglasi nacionalnim parkom.

Na inicijativu našeg Društva donesen je suvremeni zakon o lovu 1893. godine. Taj hrvatski zakon o lovu bio je općenito pozdravljen kao najbolji zakon te vrste na teritoriju Austro-Ugarske, puno bolji nego što je bio mađarski.

1

Veza sa inozemstvom

No, naše je Društvo pored živog sudjelovanja u rješavanju nacionalnih problema održavalo veze i s inozemnim društvima. Tako je bilo pozivano na različite izložbe, koje su priređivala inozemna udruženja kao Der Wiener Jagd-klub, Niederosterreichischer Jagdschutzverein, Oesterreichischer Klub fur Luxushunde itd. Osim toga naše je Društvo sudjelovalo i na priredbama lovaca u inozemstvu, tako na općem lovačkom kongresu u Beču 1901. godine, na kojem je bio delegat Društva tajnik Fran Kesterčanek.

Za vrijeme međunarodne lovačke izložbe u Beču 1910. godine održavan je i II Međunarodni kongres lovaca, na kojem je i naše Drutšvo bilo zastupano. Predsjednik Društva Miroslav grof Kulmer bio je na tom kongresu izabran za podpredsjednika I sekcije, koja je imala raspravljati o narodno-gospodarstvenoj vrijednosti lova.

I ovaj izbor znak je ugleda, koji je naše Društvo uživalo u inozemstvu.

Velika pažnja kinologiji

Kako se ovo Društvo bavilo svim pitanjima koja zadiru u lovstvo, tako je ono već od svog početka posvećivalo veliku pažnju kinologiji. Ovo je Društvo već onda isticalo da za valjani lov dolaze u obzir samo čistokrvni psi. No tih pasa nije bilo mnogo, zato je odlučeno na godišnjoj skupštini 1897. godine, na prijedlog člana Kočonde, da se nabave u prvom redu čistokrvni lovački psi ptičari, koji bi se dali članovima na daljnji uzgoj.

Godinu dana prije postalo je naše Društvo i član austrijskog društva za uzgoj čistokrvnih pasa u Beču (1896).

U namjeri da propagira i proširi upotrebu čistokrvnih pasa, ovo je Društvo pokušalo nekoliko puta da priredi izložbu lovačkih pasa, ali zbog malenog broja takvih pasa izložba se morala odgađati sve dok to konačno nije uspjelo prvi put 1906. godine. Od onda ovakovih je izložbi i smotra pasa bilo dosta često.

Prva natjecanja u streljaštvu

I u sportskom streljaštvu naše je Društvo odigralo pionirsku ulogu. Desetog srpnja 1913. godine osnovana je u tom Društvu posebna sekcija za gađanje na glinene golubove pod imenom »Streljački klub«. Kratko iza toga susretljivošću Upravnog odbora HAšK-a (Hrvatski akademski sportski klub) stavljeno je našem Društvu na raspolaganje igralište u Maksimiru, na kojem su montirani nabavljeni strojevi za izbacivanje glinenih golubova, te se odmah počelo s treniranjem.

Još iste godine 14, 17. i 21. studenoga 1913. godine održana su i prva nagradna natjecanja na trapu. Najuspješniji strijelac na tim natjecanjima bio je Josip Bombelles iz Vinice, koji je pucao izvan konkurencije pošto je za tu priredbu pripremio lijepi poklon: prvu počasnu nagradu najboljem strijelcu - pobjedniku.

Natjecatelji su bile i žene

Vrijedno je napomenuti da su na tim natjecanjima prvi puta sudjelovale i žene. Ada Vranyczany i Vera Spun-Strižić uvjerljivo su pokazale da i one znaju dobro rukovati oružjem.

Drugo veliko nagradno natjecanje održalo se 1. i 17. svi-bnja 1914. godine. Odaziv je bio vrlo velik, polučeni su odlični rezultati. No, ovo je nažalost bilo ujedno i zadnje sportsko gađanje, jer je iza toga došao rat.

Poslije rata športsko se streljaštvo počelo opet polagano razvijati da bi 1925. godine dalo prve krupne rezultate. Od te godine pa nadalje broj strijelaca i streljačkih klubova, a u vezi s tim i sportska natjecanja, u stalnom su porastu.

Lovačke izložbe

Plodniji rad se također pokazao u sudjelovanju i održavanju lovačkih izložbi. Tako 1896. godine u Budimpešti naše Društvo dobiva zlatnu izložbenu kolajnu, koju pohranjuje u Arheološkom muzeju. 1899. godine priređuje prvu izložbu u Zagrebu. Zatim slijedi druga 1900. godine, iza toga treća 1902. godine, četvrta 1906. godine, peta 1925. godine, šesta 1928. godine, sudjeluje na Međunarodnoj lovačkoj izložbi 1937. godine u Berlinu. Za organizatore naše države na toj izložbi imenovan je tadašnji tajnik ovog društva dr Alfons Šemper. Ovaj je izbor ponovno dokaz velikog ugleda, koje je naše Društvo uživalo kod ostalih lovaca u državi.

2

Društveni život

Prvi sastanci našeg Društva imali su više karakter prija-teljskih sastanaka i održavali su se u prostorijama Grand hotela, pa u hotelu Tri gavrana, zatim u Varoškoj pivnici. Kako je članstvo postajalo brojnije, to se pokazala potreba za stalnim prostorijama. Prve takve prostorije bile su u Hrvatskom slavonskom gospodarskom društvu, a glavne godišnje skupštine održavale su se u Zoološkom muzeju. 1898. godine iznajmio je ovo Društvo prostorije u novosagrađenom šumarskom domu. 1909. godine seli se naše Društvo na Trg Kralja Tomislava broj 7. No već slijedeće godine seli se opet u Petrinjsku ulicu 30. 1928. godine prelazi u Gajevu ulicu br. 46, a od 1935. nalazi se u svojim današnjim prostorijama Gajeva ul. br. 6.

3

4

Društvo je vlasnik svojih prostorija

Sve do 1956. godine društvo je unajmljivalo svoje prostorije i vječito je moralo strahovati pred otkazom, koji je na kraju i uslijedio, kada se Kinološki savez Hrvatske trebao useliti u te prostorije. No brzom i pomalo smionom akcijom »Moj dom«, koju je vodio predsjednik Društva prof. dr Albert Starzyk, uspjelo je: sakupiti potrebna sredstva i kupiti do tada unajmljivane prostorije, te tako definitivno riješiti to mučno pitanje.

U najvećoj prostoriji našega doma, koja služi za održavanje sjednica i predavanja, nalazi se stilski namještaj, koji potječe od našeg pokojnog člana Ante Kogla, a velika uljena slika u toj prostoriji, rad Otona Ivekovića, prikazuje jelena, koga je pokojni Kogl ustrijelio u Repašu.

Organiziranje lovstva u Hrvatskoj i Slavoniji

Ako se ponovno vratimo u prošlost, vidjet ćemo da se društvena aktivnost protezala teritorijalno na cijelo područje Hrvatske i Slavonije. Društvo je postepeno proširivalo svoju djelatnost i funkciju. No zbog povećanih administrativnih poslova, jer su se našem Društvu počeli sve više obraćati lovci i lovačka udruženja iz čitave Hrvatske i Slavonije, moralo je Društvo provesti reorganizaciju svog poslovanja.

1895. godine zaključeno je da se imenuju povjerenici - osobe koje bi u važnijim mjestima izvan Zagreba radile na ostvarivanju zadatka Društva šireći njegove ideje. 15. srpnja iste godine prihvaćen je pravilnik i imenovani prvi povjerenici.

5

Related Articles

Odličja

SASTANAK S POVIJEŠĆU

Lokacija

Gajeva ulica 6
10000, Zagreb

Radno vrijeme

Od 16:00 do 19:00 sati
Srijeda i petak

Kontaktirajte nas

Tel: 01 4811 541 / Mob: 098 276 857
Email: infohdglir.hr