Osnivanje Lovačkog saveza Hrvatske
Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva odigralo je važnu ulogu i kod osnivanja Saveza lovačkih društava Hrvatske i Slavonije.
Tako je naše Društvo prigodom lovačke izložbe, koju je ono organiziralo 8. rujna 1925. u Zagrebu, sazvalo konferenciju izaslanika lovačkih društava, na kojoj se raspravljalo i zaključilo da se osnuje Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju.
10. prosinca 1925. godine sazvana je u Zagrebu glavna skupština delegata svih lovačkih društava, na kojoj su pri-hvaćena pravila i izabrana uprava Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju. Za predsjednika izabran je dr Milovan Z o r i č i ć, a za tajnika ing. Ivo Č e o v i ć: obojica članovi našeg Društva.
Osnivanje Lovačkog saveza Jugoslavije
Kratko iza toga naše Društvo pokreće pitanje osnivanja Lovačkog saveza Jugoslavije. Nakon pregovora došlo je konačno do osnivanja tog Saveza. I tu su naši članovi zauzeli važne položaje u upravi.
Nakon usvajanja jedinstvenog lovačkog zakona za cijelu staru Jugoslaviju tražile su neke upravne vlasti polaganje lovačkog ispita. Kod nas je taj zadatak povjeren Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva. Tako se otpočelo s polaganjem prvih lovačkih ispita. Kasnije je Društvo izradilo pravilnik i za fakultativne lovačke ispite.
Prvi lovački ispiti
Tim su se ispitima dobrovoljno podvrgavali mnogi članovi Društva, a i drugi lovci, koji su željeli dokazati da poznaju suvremenu lovnu nauku i da budno prate sva zbivanja na tom području.
Premda je osnivanjem Saveza lovačkih društava Hrvatske veliki dio funkcija našeg Društva prešao na Savez, članovi našeg Društva su i nadalje vrlo aktivno i živo sudjelovali u rješavanju svih aktuelnih zadataka, koji su postavljeni lovstvu i uzgoju divljači.
Referat o zecu
Iz tog doba imamo sjajan referat ing. Ive Čeovića, koji je ustao u obranu zeca, u času, kad je već izgledalo da će ga iz neupućenosti proglasiti štetočinjom i staviti izvan zaštite.
Rad na prosvjećivanju izobrazba lovačkih kadrova
No, glavno težište svoje aktivnosti Društvo je prenosilo na šire prosvjećivanje. U tu svrhu upravni odbor traži od vlasti da se u pučkoškolske čitanke uvrštavaju štiva o lovnoj zoologiji, kako bi se već kod djece razvio interes za divljač, za njen život i njenu zaštitu.
Članovi Društva odlaze i u provinciju, gdje drže razna predavanja o lovstvu, uzgoju divljači, lovnoj privredi, kinologiji itd.
Za vrijeme drugog svjetskog rata prestaje svaka aktivnost našeg Društva, mnogi su članovi otišli u borbu; mnogi u zarobljeništvo, a mnogi se od tamo nije više vratio. Nastalo je doba kada se društvene sjednice nisu mogle održavati; društvenih sastanaka nije bilo; nastalo je potpuno mrtvilo aktivnosti članova. Jedino što je pokazivalo da Društvo još postoji bio je »Lovački vjesnik« koji se, usprkos svim nedaćama, uspio održati i nije prestao izlaziti.
Lovački tečajevi
Poslije oslobođenja naši članovi Društva pojačavaju svoju aktivnost. Održavaju se predavanja u duhu novog društvenog poretka za širu javnost. Drže se seminari za napredno lovce. Od 1951. godine u dogovoru s Lovačkim savezom Hrvatske, otvaraju se tečajevi za lovačke stažiste u okviru Sekcije za kulturno prosvjetni rad Društva. Odmah slijedeće godine Društvo izdaje skripta za svoje stažiste kako bi se omogućilo lakše pripremanje za lovački ispit. Tečajevi se održavaju dva puta godišnje: u proljeće i jesen. Svaki tečaj traje dva mjeseca s po osam sati nastave tjedno. Na kraju tečaja polažu se ispiti pred komisijom, koju sačinjavaju predavači. Do sada je održano 55 tečajeva, a ispit je položilo 3.483 kandidata. Predavači su svjesni, iskusni lovci, koji s mnogo truda i ljubavi prenose svoje znanje mladim kandidatima izgrađujući tako novi lik lovca našeg doba.
Iz prvih skripata razvio se u toku vremenu udžbenik: »Uvod u lovstvo«, koji je nedavno doživio treće izdanje. Usko povezano s gradivom u knjizi, Društvo je sastavilo i testove za polaganje lovačkih ispita, koji se sada koriste u cijeloj Hrvatskoj.
Iz ovog letimičnog pregleda života našeg Društva, čiju 100-godišnjicu danas slavimo, mogli bismo možda dobiti krivi dojam: da je naše Društvo od svog početka živjelo smirenim, bezbrižnim životom. Međutim to nije uvijek bilo tako. U toku njegovog postojanja preko naše su zemlje prešla dva strašna rata, koja su iz naših društvenih redova odnijela mnoge dobre članove, vrijedne sinove ove zemlje. Naše je Društvo u prošlosti imalo i sitnih neprijatelja, koji često nisu mogli da shvate, da može postojati i nesebični, pošteni rad za opću korist.
No, na sreću vrijeme, koje nam je dolazilo u susret, nosilo je sa sobom uvijek zrelija prosuđivanja i pravednije misli. U tome je i ležala zaštitna snaga našega Društva, snaga koja ga je uspjela sačuvati i održati kroz toliki dugi niz godina do danas.
Osnovna aktivnost - opći napredak društva
Od prvoga dana svog opstanka Društvo je sebi postavilo za cilj jedino i isključivo opće-korisnu djelatnost oko nacionalnog podizanja lovstva. Društvo nije nikada pružalo svojim članovima bilo kakvu pogodovnost; nije imalo vlastitog lovišta; niti je osiguravalo svojim članovima mogućnost lovljenja u bilo kojem lovištu. Članovi su kroz svih 100 godina savjesno udovoljavali društvenim obavezama i radili altruistički šireći razumijevanje za nacionalni uzgoj, zaštitu divljači i opći napredak lovstva.
Odlikovanja Društva
Za svoj rad Društvo je u toku vremena primilo više pri-znanja, pohvala i odlikovanja, od kojih mu je, svakako, najvrijednije - Lovačko odlikovanje I reda - koje mu je u povodu 80-godišnjice postojanja i uspješnog djelovanja uručio drug Karlo Mrazović, predsjednik Lovačkog saveza Hrvatske.
»Lovački vjesnik« uvijek je bio okrenut lovu
Za čitavo to vrijeme: djelovanja našega Društva, sva htijenja, nastojanja i zbivanja, odražavala su se i našla puni izraz u »Lovačkom vjesniku« listu koji je uvijek bio okrenut našem lovcu. Prvi se broj pojavio kao dvobroj za siječanj i veljaču 1892. godine. Tajnik društva Fran Zav. Ke-sterčanek postao je ujedno i prvi urednik lista. Zahvaljujući nesebičnom i marljivom radu toga čovjeka snažnih intelektualnih sposobnosti, list je od samog početka uspješno krenuo u život. Već u prvom godištu list je imao opseg od 148 stranica formata 15,5 x 24,5 cm, a tiskan je u Zagrebu. Iz godine u godinu list stalno povećava broj stranica, ali isto tako mijenja mjesto tiskanja.
Oblik časopisa se mijenjao
Tako vidimo da se već slijedeće godine nakon izlaženja, tiska u Varaždinu, pa onda u Križevcima. Već četvrte godine opseg godišta obuhvaća 208 stranica. Pete godine svog izlaženja list mijenja format na 24,5 x 32 cm, dakle na gotovo dvostruku veličinu, što se, naravno, odrazuje i na broj stranica, tako da naredna godišta obuhvaćaju 144 stranice. Nakon punih tri decenija, novi urednik lista Ervin Rosler 1922. godine mijenja vanjski lik lista i prelazi na manji format: 12 x 22 cm, koji je ostao nepromijenjen i za vrijeme uredništva trećeg tajnika i urednika dra Alfonsa šempera sve do poslije oslobođenja 1946. godine kada ga je Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva sporazumno i besplatno ustupilo Lovačkom savezu Hrvatske.
Vjesnik postaje glasilo Saveza NR Hrvatske
No time nije prestalo surađivanje društva u listu, naprotiv, njegovi prominentni članovi nastavljaju dalje pišući članke iz svih područja lovstva, obogaćujući tako vrijednim doprinosima sadržaj svojeg »mezimčeta«, kako su ga nazivali naši stari lovci.
Listajući stranicama starih, požutjelih brojeva lovačkog vjesnika vidimo da su autori članaka bili zaokupljeni pro-blematikama u lovstvu, koje se do danas nisu bitno pro-mijenile. I onda su postojala otvorena pitanja u lovstvu, slična ovima, sa kojima se danas susrećemo.
»Lovački vjesnik« i njegovi suradnici
Od autora članaka, koji su se onda najčešće pojavljivali pišući o divljači, lovu, streljaštvu, balistici, kinologiji i dr. možemo pročitati imena kao što su Fran Ž. Kesterčanek, prof. dr Ervin Rossler, dr Alfons Šemper, inž. Zlatko Turkalj, Danko Anđelinović, dr Josip Balen, Nikola Bošnjak, dr Iso Cepelić, inž. Ivo Čeović, dr Ivo Gorog, Ljubiša Ivković, Milan Knežević, Dušan Nikolajević, dr Milan Marinović i drugi. Od 1925. godine pojavljuje se Milovan Zoričić vrlo plodnim radom pišući iz svih područja lovne nauke i zakonodavstva. Te iste godine Lovački vjesnik obogaćuje svoj sadržaj i time što postaje glasilo Lovačkog saveza Hrvatske.
Društvo danas broji oko 1600 članova
Danas, kada se osvrnemo na našu daleku prošlost i kada pogledamo kako se od one male šačice ljudi: entuzijasta, rodoljuba, ljubitelja prirode, divljači i nacionalnog dobra, razvilo veliko društvo od 1600 članova, možemo biti ponosni i sretni. No, naša sreća prelazi okvire naše organizacije, jer proslava 100-godišnjice našeg Društva predstavlja ujedno i jubilej cjelokupnog organiziranog lovstva naše Republike.
KRONOLOŠKI PRIKAZ HRVATSKOG DRUŠTVA ZA GAJENJE LOVA I RIBARSTVA
1881 - 1981
1881.
Odobrena pravila
Osnovana je prva lovačka organizacija kod nas - »Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« današnje - »Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«. Pravila toga Društva odobrila je Kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu 22. prosinca 1881. godine.
1882.
Ciljevi Društva
28. siječnja 1882. održana je prva skupština »Društva za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji«. Cilj je Društva bio da se na području Hrvatske i Slavonije zaštiti lov, jer je nakon ukidanja feudalnog sistema došlo do znatnog uništavanja divljači.
Pored toga, sudeći prema dokumentima, Društvo je raz-vijalo dvostranu aktivnost. S jedne strane upućivalo je članstvo na suvremenije načine lovnog gospodarenja organizirajući ga u zajedničku akciju, dok je s druge strane nastojalo utjecati na tadašnje vlasti da i one pomognu razvoju lovstva. Ovim svojim nastojanjima Društvo je udarilo temelje organiziranog lovstva i lovačke organizacije u Hrvatskoj.
1883.
Zakon o lovu
»Društvo za obranu lova u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« izradilo je osnovu Zakona o lovu i istu predložilo zemaljskoj vladi u Zagrebu. Od tada pa sve do danas Društvo je aktivno surađivalo u donošenju lovnog zakonodavstva dajući inicijative i obavještavajući i nadležne vlasti i javnost o potrebama lovstva u Hrvatskoj.
1886.
»Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« ubrzo je osjetilo potrebu približavanja terenu, te je bilo inicijator osnivanja samostalnih lokalnih organizacija »za obranu lova«. Tako je na inicijativu Društva za obranu lova osnovano 1886. u Zlataru »Zagorsko društvo za o-branu lova«.
1891.
Prvo društvo u Hrvatskom Zagorju
Na inicijativu »Društva za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« osnovano je u Zagrebu »Prvo zagrebačko lovačko društvo«. Tokom godina koje slijede, Društvo je pomoglo osnivanju gotovo svake lovačke organizacije u pokraijni.
1892.
Prva promjena imena Društva
»Društvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« promijenilo je ime u »Prvo opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva«.
Iste je godine izašao prvi broj »Viestnika prvog općeg hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva«, kasnije »Lo-vačko-ribarskog vjesnika« i današnjeg »Lovačkog vjesnika«.
Zaštita Obedske bare
Društvo poduzima akciju da se zaštiti »Obedska bara, da u njoj ne nazaduje i dalje lov na ptice močvarice što se počelo opažati«. Kao što se vidi, davno prije uvođenja nacionalnog parka Obedska bara.
1896.
Društvo sudjeluje na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, te je za uspjelu postavu lovačke izložbe nagrađeno zlatnom izložbenom kolajnom.
Kesterčanekovo »Lovstvo«
Objavljena je druga knjiga s područja lovstva u Hrvatskoj. Pisac knjige »Lovstvo« bio je prof. F. 2. Kesterčanek, tadanji tajnik Društva i urednik društvenog glasila. Ovo je početak živahne nakladne djelatnosti, koja je svoj puni zamah dobila poslije Oslobođenja.
1897.
Društvo mijenja ime u »Opće hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva.
»Hrvatski lovdžija«
Na inicijativu Društva štampan je »Hrvatski lovdžija« šu-marskog nadzornika Josipa Ettingera.
1898.
I opet na inicijativu društva Josip Ettinger publicira poznati »Šumarsko-lovački leksikon«.
Prvi delegati iz Slovenije i Srbije
Na glavnoj godišnjoj skupštini ove godine po prvi puta prisustvuju predstavnici lovačkih organizacija iz Srbije i Slovenije. Te je godine začeta šira suradnja između lovaca Hrvatske, Srbije i Slovenije, što svjedoči, da lovačke orga-nizacije nisu gledale samo svoje uske stručne interese, već su se uklapale u široka kretanja nacionalnih snaga bez obzira na nametnute državne granice.
1899.
Prva lovačka izložba
Društvo priređuje Prvu nacionalnu lovačku izložbu. Za ondašnje prilike u Hrvatskoj, izložba je bila prava senzacija, jer se putem ove, a i kasnijih izložbi, širokom krugu građanstva ukazalo na bogatstvo naše faune, na visoku kvalitetu naše divljači i na njen perspektivni ekono-ski značaj.
1900.
Društvo priređuje Drugu Lovačku izložbu.
1901.
Ponovna promjena imena
Društvo ponovo mijenja ime u »Prvo opće hrvatsko društvo za gajenje lova i ribolova«.
1902.
Društvo priređuje Treću lovačku izložbu.
1906.
Prva izložba i utakmica lovačkih pasa
Društvo organizira Prvu izložbu lovačkih pasa u Zagrebu prigodom Zemaljske gospodarske izložbe. Time su udareni temelji ne samo lovne već sveukupne kinologije u Hrvatskoj. Društvo je između dva rata bilo i inicijator osnivanja kinološke organizacije u Hrvatskoj.
Društvo priređuje Četvrtu lovačku izložbu.
1909.
Društvo predlaže vladi u Zagrebu da se osnuje Lovo-čuvarska i iugarska škola.
1910.
Odbijeno sudjelovanje na izložbi lova u Beču
Društvo se sprema za Međunarodnu izložbu u Beču. Kako društvu nije dozvoljeno da izlaže lovstvo Kraljevine Hrvatske i Slavonije samostalno, odvojeno od Mađarske, to na izložbi nije sudjelovalo.
Hrvatska je u stvarima lova bila autonomna i imala je Zakon o lovu različan od Mađarske.